*****

kroz razmišljanja i rečenice koje sam upravo pisala, nešto mi se nametnulo...

jedno skroz dobro pitanje: kako je ova zemlja poslije II. svjetskog rata digla svoje ruševine i izgradila nove građevine vrlo brzo? narod je čak besplatno radija na tzv. radnim akcijama, svi redom, a omladina je imala i svoje posebno zvane omladinske. kako smo dosta brzo i sa talijanima i s nijemcima uspostavili nekakve trgovinske odnose i oni su počeli kod nas dolaziti na ljetovanje ka da i nisu bili dušmani?

poslije domovinskog rata nikako da stanemo na noge i počemo podizati ovu zemlju. mislim, šta će nam i koja uređena kuća ako je prazna? svi ljudi se imaju pravo vratiti u svoje kuće. da, imaju se pravo vratiti i srbi ako nisu počinili zločine.

no, tko će se vratiti ako posla nema? a nema ga koliko bi ga trebalo biti. od rata je prošlo 20 godina. zamislite da je 1965. svit u jugi bija uglavnom penzioniran ili nezaposlen. 20 godina poslije 1945. nije bilo tako. danas je tako.

imamo li onda posla? imamo. moramo zaposliti ljude i urediti zemlju. imamo posla i previše i trebaju nam ozbiljni i radišni ljudi koji će zavrtiti kotač napretka. kako? mislim da bi najbolje rješenje bilo da to naprave svojim primjerom. ima nekoliko nezavisnih tipa gradonačelnik metkovića koji su svojim primjerom pokrenuli promjene na bolje. eto tako nešto nam treba.

ne trebaju nam diktatori, lupeži, narcisoidi, triba nam vridan i pošten Čovik. s velikim Č. može i Žena. s velikim Ž. puno rada i malen ego. eto to.