petak, 25. studenoga 2011.

duje

duje

e... ovu san sliju peškala jučer, s moga balkona, kad je poza kiše izašlo sunce.
tad san se nasmiješila.
ovi pogled je jedna od mojih malih životnih radosti.
onih šta me čine sritnom...

nasilnik nije junak, vengo bijednik


e... kakav to mora bit čovik da bi pritija ženi?
reka da će je razbit?! bacit u more?! pribit?! kakav?

a kakav je to čovik koji udre ženu? probije je nogon ili udre šakon?

evo ja ću vam reč ko to radi. to rade bijednici. duhovni bijednici. oni koji nisu kapac snage odmirit s muškima jerbo su bijedne kukavice i onda im je jedino misto di mogu jačat svoju jezičinu a i mišiće njihova cura, žena, bivša cura, bivša žena, mater, sestra, kolegica, susida...

mnoge žene trpe i gucaju. zašto? zaradi svita. zaradi dice. zaradi mižerije. zaradi svačega i ničega.

neke čak govore i da su u sritnoj vezi.

triba skupit force i nasilnika prikrižit. zauvik. poč ča. otič prije vengo bude kasno...
niko nije na ovemu svitu da bi trpija buboce i ponižavanje.

mnogo nasilja zauvik ostaje ka da ga i nije bilo.
jerbo, ne prijavljuje se policijotima.

e sad, šta ću tu poč govorit, na kraju nadrlja oni šta prijavi nasilje, a ne nasilnik, pa koliko je zapravo pametno poč ga prijavit?!

žene neće da prijave oca svoje dice, čovika kojega su volile i sl., ali upravo tako nasilnik je sve jači i jači. susidi i poznati čine fintu da ništa ne razume, nazoviprijateljice guštaju.

i znate šta se na kraju dogodi?! jednom se prilije pjat, pa ženu nađu mrtvu bilo da se ubije ili je nasilnik ubije oli pak njoj pukne film, pa onda nasilniku triba kapsil, a dojučerašnjoj žrtvi pržun.

danas je dan borbe kontra nasilja nad ženama.

uvik, baš uvik ću reč da je nasilnik bijednik. ši, nasilnik nije junak, vengo bijednik.

četvrtak, 24. studenoga 2011.

moj rodni grad danas slavi svoj dan....



zadre, volin te :)

špiro

špiro by XVII iz Splita
špiro, a photo by XVII iz Splita on Flickr.

sićanja i nove dobre slike...

prije dvadeset godin


prije skoro tri miseca



e... kad pada kiša i kad samo čekaš ka će fermat, nika slika u kratki rukav ti odma učini da budeš bolje volje. ova gori je slikana prije dvadeset godina na spli'skom sustipanu. tada san još mislila da je svit skroz dobro misto. ovu nisan dosad stavila na net.
 
ova doli je slikana prije skoro tri miseca, kad san se rišila prvoga kredita u životu i već je viđena na netu. fala ča pitate, novi kredit nisan dizala. narafski, kroza ovih dvadeset godin skontala san da svit i nije tutokompleto dobro misto, vengo tek djelomično dobro misto...
negdi nam ipak ostaje još malo radosti, samo je triba znat nač.
 

srijeda, 23. studenoga 2011.

subota, 19. studenoga 2011.

mutni dokazni materijal o možebitnim mutnim radnjama

e...

šta su činili?
kazivali slike unuka?
dice?
pisali telefonske brojeve?
razminili adrese?
web-adrese?
crtali smjaliće?
povjeravali jedan drugome o stanju na balanci?

može bit svašta nešto, bokun je mutno, pa se ne vidi baš najbolje...
haha

a ča ste misli da su činili štagod nepošteno, a?
ma ke, e, pa stoji znak di je notano snima se...
ko bi bija lud da tot čini šporkarije...

bit će i jopet izija vuk tovara.

ka i sa onin ratnin profiteron ča je šverca humanitarnu pomoć. oli s onin drugin ča je prije '91. sta u stanu od sad već bivše žene, a onda početni kapital steka na način da je kamione oružja ča je tribalo bit rvacko pribacija na četničku bandu. tu dvojicu vodećih i uspješnih niko ništa ne pita. onega prvoga pita. ono, za zamazat joči. da prođe malo vrime, da se ovi ponižen narod jema čime zabavljat. i dalje će se prat pinezi priko belgijskih firmi, i dalje će se arčit gradski pinezi na projekte zvane privatni, i narafski, i jopet će se poč probat veštit aeroplanon. jema budala koje rade po cile dane, cukuna ka ča san i ja. platit ćemo mi to sve. mi, pi*de, porezni obveznici, a da ko drugi, a?

"živila grbača radnoga naroda!"

životna istina

e...

čovik ča nima samopoštovanje je opasan.
opasan je i za sebe i za svoju okolinu.
ko ne poštuje sebe, ne poštuje ni druge.

a zašto netko ne poštuje sebe?
zato što o sebi puno toga lošeg zna, zna šta je kapac učinit, reč...
zna i šta je učinija.
eto zašto.

život me naučija da triba bižat od takvih ljudi.
daleko.
jako dalekooo.
ne zaslužuju ni moje vrime ni moje nerve.

petak, 18. studenoga 2011.

sićanje

e...

te ratne '91. san bila študent. študent prve godine letrike FESBa u splitu. brucošica.
kraj fesba je bila kasarna, a jna nije tila vanka iz nje.
malo malo pa bi se zapuškaralo.
letriku smo učili o' ispod šterike jerbo su bile redukcije.
narafski, nismo prošli lišo ni od zamračenja. parilo je ka koprifogo.
svako jutro te ratne '91. san bila sritna ča san živa.
svaki dan smo gledali u šonete i brojali mrtve iz generacije oli one iz generacije prije naše.
ljudi su išli u rat i naoružavali kuće.
strava se širila arijom. strava je durala godinama...

tog jutra 18.11.91. u atriju faksa nas nikoliko.
stiže moj kumpanjo mario. znan ga dobro, iša je sa menom i u srednju elektrotekničku.
neman riči kojom bi opisala njegov glas u tom momentu.
pantin da je reka:
"nado, pa je vukovar. rekli su na radijo"
"lažeš, lažeš, to nije istina!" skriknila san.
"to je četnička propaganda! ne može vukovar past!" vikala san.
u tom momentu san tila udrit marija.
pljunit.
bilo šta, samo da nešto napravin.
šok i nevjerica.
a onda rečenica:
"gospe moja šta će sad bit s tim ljudima?!"
suze u našim očima, grlimo se međusobno, sritni šta smo još uvik živi.
strepnja jerbo znamo da će pokolj. krvavi pokolj.
i kako ću sad ja to zaboravit? kako, a?
svake se godine sićan dana kad je pa vukovar.
i svake godine užgen sviću u ime sićanja.
NIKAD ZABORAVIT! NIKAD!

uz more










uz more by xvii i na toj sliji gori xvii

za vukovar, za škabrnju... da se ne zaboravi...



četvrtak, 17. studenoga 2011.

rođendan broj 39


3 + 5 + 7 + 11 + 13 = 39

3+3x3+3x3x3=39

3x13=39




možemo ga izreč na

različite načine, ali neće uteč.

tu je.

stiga je.

rođendan br 39.

još san živa...

i fala ča pitate, sasvin sa dobro.


kako?

a ča bi tribalo bit loše, a?

u naponu san snage i u najboljin godinama života.

još ćete vidit ča ću sve napravit i ča će mi se sve dobroga dogodit.


e, pa sritno mi bilo :)



tortica je narafski od čikolate, sa srcen na vrju, učinija centar torti delta :)

srijeda, 16. studenoga 2011.

*****

Nova mora ćeš moći otkriti tek kad
stekneš dovoljno hrabrosti da iz vida izgubiš obalu.

utorak, 15. studenoga 2011.

zalaz



zalaz by xvii


e... da je u ovoj zemlji dobro, nije. ma ke.

puno tega ne valja i gnjilo je.

smrdi ka kuga i kolera.


ma jema stvari koje kripe dušu,

samo ih triba znat pripoznat.


meni ne tribaju likari, psihijatri, apaurini.

ne pijen njanci jednu jedinu tabletu.

niman njanci po ure bolovanja.

ne pušin, ne pijen, ne drogiran se.


sa skoro 39 godin


(prikosutra, e, i ne triba mi ništa, sve mogu sama kupit,

a ono ča san ove godine tila san i kupila, vazest ću još jedan libar i to je to)


pritrčin cili marjan i

stanen u svu robu iz srednje.


dižen se u zoru.

radin i u slobodno vrime guštan.

uvik nađen niku svoju malu sriću.


iz ovakvih prizora crpin forcu.

danas san lipotu slikala i dilin je sa sviton.

guštajte!

Šufit