subota, 26. rujna 2015.

*****

hrvatska raste? di? u mađarsku? onda eto nama domoljubi ovi i oni... maše se bandiirom, urla se. ma zamisli.
ne postoji na svijetu osoba koja ovu zemlju voli više od mene, ali ja zamislite to ne vičem. radim, ovoj zemlji dajem i kritiziram loše. pokušavam poboljšati što mogu. ne mašem bandirom. bandira je da se poštuje, da, da, a ne da svugdi bude. ta nećemo je valjda stavit na mudantine (to su vam kupaće gaće) ka ameri. njihova filozofija i način života su ipak drugačiji.
političari bilo koje orijentacije (ako vi tu uopće imate neku orijentaciju, ja više ne znam koji je koji), živite na mojim špalama i špalama svih ostalih malih poduzetnika, a mi dobro znamo koliko je teško raditi u ovoj zemlji na pošten način. nemojte nas zasmijavati, ne pričajte neukusne viceve, građani misle kako će režije platit, firme kako odraditi svaki dan.
ovo je vrijeme kad nam ne trebaju urlici. treba nam rad i poštenje. znanje. trebamo raditi duplo zbog "veselja" koje su nam političari pričinili da bismo ovu zemlju izvukli iz da prostite ne sranja, nego proliva u kojem smo.
imamo svoju zemlju, uredimo je po mjeri čovjeka. želim tolerantnu i ljupku zemlju u kojoj ljudi mogu od svog rada školovati djecu i kupiti hrvatsku hranu. da. zašto bismo kupovali uvoznu često nekvalitetnu, a samo zato što je nažalost jefitinija? otići u kino. na putovanje. priuštiti godišnji odmor. ne bojati se izreći mišljenje. zemlju u kojoj birokracija ne zlostavlja. stabilnu, jaku gospodarski i energetski, dobru i za radnika i za intelektualca, humanu i za slabije. daleko smo mi od toga, trud koji treba uložiti za to je ogroman i tu nema mjesta za vašu deraču. zato tišina molim, ne deri se, treba nam mir da možemo raditi.

Nema komentara:

Šufit