Libar Timbar - prema istinitim (strahotnim) događajima u Republici Hrvatskoj

srijeda, 29. lipnja 2011.

*****

stvorija se ka i uvik
sasvin nenadano.

gledala ga je kako ranon zoron
nosi valiže života.

odlučno, čvrsto, sigurnin korakon.
ništa mu nije teško.
pršti energija iz njega.

sva ona forca koju je jema i
koja joj se nekoć bila svidila
još je tu.

a šta je s dušon?
je li kroza vrime dušu izila ružna pantagana?

ima li te duše još uopće?

ne znan, tribalo bi mu pogledat oči,
kažu da su one ogledalo duše,
a jema je očale za sunce.

nikakvo čudo, lito je... :p

by xvii

utorak, 28. lipnja 2011.

ponedjeljak, 27. lipnja 2011.

*****

postoje ljudi koji donose tjeskobu, probleme i nered. uvik grintaju i kukaju i sve im je teško. postoje i oni koji vas neće iznervirat, koji vridno rade, kojima ništa nije teško i uvik su vedri... ajmo ča dignit palac gori za drugu skupinu!

kaić

k a i ć by XVII iz Splita
k a i ć, a photo by XVII iz Splita on Flickr.
ta tvoja barka mala by xvii

četvrtak, 23. lipnja 2011.

ponedjeljak, 20. lipnja 2011.

nivea - ime koje nose kvalitetni proizvodi

e... jutros san bila na jednoj skroz simpa izložbi. izložbu morete i vi vižitat u ulici koja od zlatnih vrata (ona kraj grgura ninskoga) vodi do peristila.

ulaz je gratis.


nivea fešta jušto sto godin.

100 godin.

apropo tih sto godin i je izložba.




aaaaa kolikaaaa krema... i prava je, morete se mazat š njon... :)))


niveu je duperala i moja baba i moja mater, a ja je naprosto obožavan - od nje kupin kremu, dezodorans, mliko za tilo, masku za kosu, gel za umivanje, a sad san počela kupovat i šampon i regenerator - odlični su... eto to je kvaliteta - prenosi se s generacije na generaciju. kroza sve ove godine tako jednostavna, tako dobra i sa prekrasnin marketingom koji ne iritira vengo zove na kupnju.





posebna izdanja dizajniranih škatulica...



a ovo mi je slika super. zašto? čisto da vidite kako su se nekad kupali muški haha :)

nedjelja, 19. lipnja 2011.

ispričali ste mi a da to niste ni znali...


e....

šetajući merjanon moš svašta čut. zapravo svugdi moš svašta čut. nije da slušan, ali uši su mi eto nezačepljene, pa čujen.

ovi put gre ovako.

dva čovika u najboljin godinama, a to je tu negdi oko 40 ( i nešto) kukaju jedan drugome nad prokletin životon i teškon sudbinon.

prvi: e benti i ovaki život i ko ga je izumislija...
drugi: a šta ti je sad, a?
prvi: kuplung.
drugi: kuplung?
prvi: e...
drugi: a?
prvi: a kuplung...
drugi: e pa šta s njin? valjda znaš kad ćeš ga stisnit, voziš 20 godina.
prvi: ma ne to...
drugi: a šta onda?
prvi: izgleda da mu je niki đava, ne radi mi kako bi triba. tribat ću odvest tonobil u mehaničara, a ko zna koliko će me to doč.
drugi: aj neće više nego novi auto.
lako za to, tu kukaš i grintaš, a kako je meni, a?
prvi: tebi?
drugi: e meni.
prvi: a šta sad tebi? šta ti je?
drugi: ma ne znan kako bi ti reka, ali dogodija mi se teški shit.
prvi: shit?
drugi: e...
prvi: a?
drugi: eto to šta si čuja.
prvi: a nisan ništa čuja, ne znan ja šta je tebi.
drugi: ne znaš, a?
prvi: a ne znan, e... otkud bi zna?
drugi: a meni se pari da zna cili split. i da mi se svi smiju.
prvi: ma šta?
drugi: našla je jubavnika, eto šta.
prvi: ko?
drugi: ko? ko? kokalo, moja vrla žena, eto ko.
prvi: asti sto. a otkad to? i koji je to, a?
drugi: kako san čuja već tri miseca. i niko mi nije tija reč, a svugdi se š njin pokazivala. navodno je to neki lik ča ima kafić. samo još ne znan koji. morat ću skontat i onda mu poč u ti kafić dat dvi po čunki.
prvi: a zašto? ne razumin! tebe je sad šticalo ča je ona našla jubavnika, a ti š njon ne greš leč već sedan godina i šta ja znan imaš dvi jubavnice, a di su ti tek one za koje ja ne znan, a?!
drugi: ma drugo je to. šta se koga tiče ča ja jeman jubavnice. to je tako. ali da će ona poč tražit jubavnika, to, to nisan moga virovat. nevjerojatno. razvest ću se. zadavit ću je. nju i njega. ona će meni poč rogove nabijat. kurbetina jedna.
prvi: aj smiri se.. odavno te opće nije briga. ne greš š njon leč, ne kuva ti, ne pere ti, čak i ne živite u iston stanu. jesi normalan? očeš završit u pržunu zaradi tamo neke šempje, a?
drugi: nije to nikakva šempja, to je moja žena i našla je jubavnika.
prvi: ne razumin, odavno kažeš da te za nju nije briga, a sad kad je stiga jubavnik fotan si i tuka bi se. oli si đelož?
drugi: jesan. đelož san i puknit ću više. sve bi joj oprostija, ali da nađe jubavnika, e to, to je stvarno prestrašno.
prvi: a tvoje dvi jubavnice ča ja znan? i još sve one za koje ne znan?!
drugi: ma drugo je to, to se ne računa...

e tu san došla do moje omiljene sike, tribalo se još kalat niza šumu, složit robu i skočit u more.

dobro su me nasmijala ova dva, nima šta.

najbolja mi je zadnja rečenica koju san čula. i predpredzadnja.

ča đeložina čini o' čovika, a?

ča mislite oče li se poč pomirit sa ženon ili će se razvest?
baš bi bilo interesantno doznat, e... :)

nedjelja, 12. lipnja 2011.

subota, 11. lipnja 2011.

*****

e.. ovo sve skupa sta se izdogađalo da se nekoga potiže stinon i pepeljaron zato šta je drugačiji je krajnje necivilizirano, a mislin da su najžešći bili oni koji su sami zapravo homoseksualni, ali to ne bi priznali. ja sam heteroseksualna i niko mi na ovom svitu ne smeta ako se u nikoga ne dira. iz psihologije je poznato da ljudi oštro reagiraju na ono što im najviše smeta kod njih samih. daklem, svaki oni ča je ita stine po mon mišljenju ima teških problema sa vlastitom spolonošću i ne ćuti se dobro u svojoj koži (no to ne priznaje) jerbo da nije tako danas bi ima/la važnijega posla od itanja stina. kojega posla? npr. odvest curu ili momka na kupanje... ili radit nešto, zašto ne, ne može se samo razbijat, krast, ubijat i ne radit ništa...

četvrtak, 9. lipnja 2011.

*****

e vaki, baš vaki tribamo EU.
bez falšeta (dokumenata, potvrda pa čak i vlastite smrti) će im bit dosadno.
mene sram zbog ovakvih, ali ko mi je kriv ča san blesava, pa živin pošteno.


a zašto ne popiju otrova umisto vode?

e... postoji jedna vrst svita ča mi je puno draga, ono priresla mi je za srce. ja tu vrst puno volin, a ne virujen da će mi iko poč kontravat, pa poč reč da nisu i njemu dragi.

kakvi su to, a? evo jedan primjer: mala bidna nasjela, pa išla bit jamac za kredit, a kako lik nije plaća rate za tonobil, počele su stizat njoj na naplatu. tonobil je bisan i triba puno pinezi za njega koje mala narafski nima. srića u nesrići je ta ča je mater o' male ipak uspila temu liku vazest tonobil, pa sad plaća rate, ali se u tonobilu i vozi. jerbo moglo je bit i drugovačije tj. da plaća rate, a da tonobil još vozi lik na prevaru nalik.

plaća rate, ali i pravda svoju čer, ka ono, mala je malo blesava, oli je znala ča čini... i ne samo ovu svinjariju vengo još 101 joj prašta i pravda. i kuka zašto se baš njoj to događa. majčina jubav je velika i prevelika, znan, ali ova mala izvodi jerbo su joj uvik u životu sve puštali i popuštali. nikad je niko nije prikorija za ovo ča čini. i sad jemaju čudovište, ali i dalje ne razume da su sami krivi za to, e...

ši, jerbo ne razumi mala bidna ništa, a? nije joj kjaro, a? a ča ne popije otrova umisto vode kad joj ništa nije kjaro. kako to nije falila, a?

ova je oštetila sebe i iznevirala mater, ali ovakva vrst svita voli oštetit i druge. jeman priliku vidit puno pristojne i vridne dice, ali vidin i vagabunde, neradnike, lezileboviće. kako? a vidin, nisan nezainteresirana za sve oko sebe, gledan, pa vidin.

muče takvi u skuli profešure, poslin se negdi utriraju priko veze, pa i šefu maltretiraju možđane i đigericu. na kraju ih i šef bude štuf, pa ili postanu političari i ne rade ništa, odnosno rade nam svašta ili doma leže i ne rade ništa. narafski, uvik se nađe neka budala koja će ih hranit, ako niko drugi, postoje porezni obveznici.

daklem, kad se takvi koji bidni ne razume ni di su ni kud su uvale u politiku, onda jemamo pljačke, nemoral, lupeščinu i sve oni bidni ne znaju i ne razume ča potpisuju i ča rade. ništa im nije kjaro. niko ih nikad nije temeljito prikorija, počevši od roditelja, pa nadalje i zaključili su da im more bit da budu neodgovorni, blesavi i blentavi.

a kako to nisu popili otrova umisto vode, a? tu nisu bili blesavi, pa falili, e...

e sad, ča roditelji koji nisu dobro odgojili svoju dicu pate razumin, ali zašto moraju i drugi patit radi takvih, e, to mi stvarno nije kjaro... i oču, priznat ću van, toliko san infišana u takve i baš san nesritna ka ih ne vidin i ne čujen, nima šta, e... jušto tako. :p

spli'ski teatar

spli'ski teatar

spli'ski teatar, a photo by XVII iz Splita on Flickr.

utorak, 7. lipnja 2011.

******



libar, dite

guštajte, skroz dobra pisma...

dvi tri riči o kvaliteti

cedevita je uvik cedevita, gavrilović je uvik gavrilović, sirnica (a i svaka pašta) iz kirigina je uvik specijalitet iz kirigina. je li njima smeta ako ih netko dođe glumit u susidstvo? evo i ovoga uskrsa je isprid kirigina bila fila, oni ča su do njega nisu mogli ni mukte sirnicu nikome dat... toliko o kvaliteti. kupci je prepoznaju. i nisu glupi da bi falili vrata...

kartolina

kartolina by xvii - klik za veće


tu san negdi, u splitu, između rada i kupanja...

i sve vas lipo pozdravljan!

ponedjeljak, 6. lipnja 2011.

fala in ča mi nisu kupili jurilicu



e... tata i mama imaju bezobrazno puno pinezi. obično ne znaju objasit kako. njihov sin je poseban, nadaren. zaslužuje patike od nekoliko iljada kuna i bisnu jurlicu čak i prije polaganja vozačkoga. s takvim gardom novinari ča notaju crnu kroniku jemaju posla priko glave, mrtvi i materijalna šteta na sve strane. danas je još dobro i prošlo. 4 mulca u bisno auto na kašteletu. poprilična doza bahatosti i ravno u zid. čulo se bum, tras. nije bilo mrtvih, samo materijalna šteta, soren livi prednji kraj.

takvi su svugdi, u tunelu, na ulicama.
liti posebno podivljaju.
ugrožavaju sebe i druge.
bože prosvitli im pamet. i njihovim roditeljima.

mojim roditeljima pak hvala šta su obični ljudi, šta nikad nisu imali pinezi za razbacivanje i šta mi nikad, ali baš nikad niti jedna skupa stvar tipa brod, auto, motor i sl. nije kupljena ka neka nagrada.

meni je bilo normalno da odlično učin i za uspjeh nisan dobila nikakvu jurilicu, a da vam pravo rečen i da mi je to neko tija kupit ja bi rekla da mi to ne triba. vozački san išla polagat iza 30, a vozin mali šesni autić renault twingo prosječnoga motora. vozin kad baš moran, a i dalje gren na noge koliko god mogu jerbo nam je dragi bog da noge da njima hodamo. i danas san išla na noge... tako mi je najdraže.

nikad mi niko nije reka da san viša vrsta, nešto posebno i temu slično i da se jeman prav bahatit. vozin uvik malo ispod znaka. cesta nije samo moja. ne, ja nisan nikakav nadnaravni vozač i za volanon moran itekako pazit. i kad san na noge moran pazit. pari mi da je prikovišje ovakvih ka ča su ovi o danas.

šta da je između tega tonobila i zida u tome momentu prolazilo neko dite?
neću njanci mislit.

zašto ovo ljudi uopce rade? ja mislin da je istina jednostavna, kad nima u glavi, ima u jurilici, pa neka se zna ko je mate iz pripi*dine donje i njegov pristolonaslidnik.

a ceste pune buža i loših tašeli. jušto za porsche i verari. e... e da je pročitat u životu koji libar, pa se spasit. stavit štagod u šupju glavu ča ni ne zna da je šupja.

ekola, gren ča. za danas dosta.

petak, 3. lipnja 2011.

iz škafetina ča se zove životna istina

e... jedan je advokat spasija pusti svit od smrtne kazne. znate li koliko mu se svita zahvalilo? NITKO. naravno da je tako jer zahvalnost je visokomoralna kategorija i vrlo su ritki ljudi koji je imaju. kad bilo kome nešto pomognete, ne očekujte zahvalnost, dapače, samo suprotno tj. nezahvalnost. samo uvik je onaj koji pomaže u boljoj poziciji od onoga šta čini zlo. pametan zna zašto.

srijeda, 1. lipnja 2011.

ako ti je teško, ma ja ću te saslušat..

pazite di naručujete bilo šta i je li to registrirano...

e...

država je najprvo čekala da pola poslovnih subjekata propadne i pozatvara, pa je konačno, kad je voda došla do grla, donila ovi zakon:
Veza
http://www.hok.hr/cro/press/objave_za_medije/donesen_zakon_o_zabrani_i_sprjecavanju_obavljanja_neregistriranih_djelatnosti

a u njemu bi tribalo pisat da se ništa ne smi radit za pineze bez poslovnog subjekta (zamislite do sad to nije bilo baš sasvin jasno, pa su mi službenici državnog inspektorata rekli da oni bidni nimaju na osnovu čega kaznit onega ča radi na crno - šta? bilo šta, sasvin je svejedno, svaki posal je isti i na svaki triba platit porez).

znači sad bi triba finit i teror onih ča poduke, instrukcije, repeticije rade na crno i čak jemaju meni koja već sedmu godinu tu djelatnost držin legalno obraza slat prijeteće poruke. e pa oni koji tako nešto napravi ili ponovi neka zna da više milosti neću imat, sve meni upućene prijetnje proslidit ću policiji.

ako san sve dobro shvatila, triba bi bit kažnjen i oni ča oglašava rad na crno.

ako se zakon bude provodija, vrlo brzo će se zaposlit novi ljudi i bit će bolje.

sad neko može reč jesi žestoka oko toga. jesan jerbo ne mogu svi i vozači i pješaci prolazit kroz crveno, a onda poslin kukat da je previše mrtvih i da ništa u ovoj zemlji ne valja. rad na crno je nešto šta je uništilo ovu zemlju i šta je napunilo džepove pojednih odabranih pojedinaca (da san ja kojin slučaj išla i samo 100 kn zaradit na crno, mene bi brzo čapalo i narafski da bi i bez novoizglasanog zakona imali osnove za to jer šta ovako ispada da su bili budale svi ljudi koji su sve ove godine radili legalno, ono, nisu morali, a kad su baš bili blesavi ko im je kriv... kako da ne? moš mislit... definirali su drugi zakoni sve, ali eto vlasti nisu bili dovoljno jasni jerbo su tili da tako bude.)

nisan zakon još pročitala, potražit ću ga, ali svakako bi bilo dobro da predviđa kazne i za one koji naručuju bilo koji posal na crno, od pituravanja, frizure, repeticija pa do ulja, meda, jaja i kolača iz garaža itd.

utorak, 31. svibnja 2011.

na internetu se može doznat puno toga...

predizborni plakat


otkad san ovo jučer sinjala na netu, nisan se stala smijat. ne znan zašto, ali smijen se i pitan se zašto je neko ovi muppet show stiva ispod hdza, a?

mala zemlja za veliku sigurnost

e...

ja nastojin šta manje čitat crnu kroniku jerbo se o' tega čoviku pritumba u štumiku.

a i jopet ne moš ne vidit.

najžešće zločine u foje pukne na naslovnicu.
pari ka da baš to prodaje foje, diže tiražu, čini zanimljivost.

zapravo žalosno je kako na ti način ubojice, dileri, lupeži i sl. postaju face, čunke. pari ka da je čovik niko i ništa dok ne učini niki zločin. onda postaje popularan, in, cool, big boss i sl.

čovik može cili život vridno radit, plaćat porez, čak i ostvarit znanstvena otkrića oli kakav poslovni uspjeh (tu je uspjeh ono ča se steklo brez krađe u pretvorbi, svojin radon), može bit i kvalitetan sportaš, ali iz sporta ča nije fuzbal, a nikad ga se ni jedni foji neće sitit. tek bude u šonete kad umre. tv ga se neće sitit pogotovo.

tv i foji su puni nasilnika, ubojica, lupeža, tica varalica.
to + celebrity - to se traži.

dica na kraju spominju onega ča je koknija onega i onega oli onu ča se slikala golih čiča oli onu ča tot u niki big brother gre leč s svima kojima stigne.

tako mediji od nečega šta je nenormalno, nemoralno i na kraju krajeva protuzakonito čine zvizde i poznate face.

ko je onda mali čovik koji vridno radi? koga on opče interesira?

jema još jedna stvar oko svega tega.


koja, a?


bratstvo i jednistvo, e...




ča to sad oče reč, a?

nevjerojatno je kako mafija drži do te tekovine. od jugoslavije i tita nije ostalo ništa, dogodija je krvavi rat, ali mafija čuva bratstvo i jedinstvo ka zjenicu oko svoga.

ma o čemu ti to xvii, a?

evo o ovemu. kad u foje osvane bombastičan naslov palo 400 kila koke odma znan da će iz svake bivše republike ča je činila SFRJ (a i pokrajine) bit barenko jedan učesnik ča ga je čapala pulicija.
znači uvik bude barenko 1 rvat, 1 srbin, 1 bosanac, 1 albanac itd. dikad i po dva tri predstavnika iz svake republike/pokrajine.

rat je takvoj sorti ljudi donija plodno tlo za nečasne radnje i vidi kako su udruženi, a? šverc, šverc ljudima, pljačke pošte, droga, šverc oružjen, prostitucija i još svašta nešto iz široke lepeze djelatnosti koje spadaju pod protuzakonito.

ne znan ča bi reka niki stanovnik beograda oli novog sada, ali meni se pari da je srpskom dilu mafije čak ugodnije u našoj republici, vengo u republiku srbiju. tako oni dolaze u lipu našu, tot neometano žive, bave se svim svojim uobičajenim poslovima, niko ih ništa ne pita i možda tek jedan dan kad se raskomadaju i učine gulaš jedni o' drugih susidi začuđeno konstatiraju: asti sto, pa oli je to u našen portunu živila srpska mafija? onaj zver ča ga pokazuje na tv? je li to taj ča je bija u našen portunu, a?

hrvatska je puno gostoljubiva za srpski dil mafije, tot se stvarno bratstvo i jednistvo temeljito čuva. e da hrvatska oče bit tako gostoljubiva prima fureštima ča su došli vižitat lipu našu, potrošit koji šold i koji bi nas vjerojatno priporučili svojin kumpanjima i susidima ako se iz rvacke vrate živi, zdravi, čitavi i zadovoljni, a ne ka ona bidna australka ča je partila na oni svit kod dubrovnika.

nevjerojatno, ali hrvatska jema puno gostoljubivosti i prima ratnin zločincima. sićate li se kad je na tv pokazalo da radovan karadžić prirušen u dotura dabića, bradat i kosmat, litova na čiovo?




itd.

ponedjeljak, 30. svibnja 2011.

dica/ljudi koji su zadovoljni sa sobom u principu ne omalovažavaju druge ljude...


http://www.slobodnadalmacija.hr/Prilozi/LinijaX/LinijaX/tabid/243/articleType/ArticleView/articleId/139206/Default.aspx

dobar članak! kako radin s dicom, uočila san da je nasilja dosta, ali i da nisu ama baš svi nasilni. altruistična dica vole pomoći svojim prijateljima i obično nemaju potrebu nikoga omalovažavati i biti nasilini.
isto je i sa odraslima. dobro odgojeni ljudi obično pomažu drugima, pogotovo prijateljima iz razreda... kulturno ponašanje, tolerancija, uvažavanje i ostale dobre osobine se uče kod kuće, ali svi možemo širiti takvu klimu. dici koju učim ne dopuštam da šaraju svastike ili da govore da će nekoga namlatiti ili da bilo koga omalovažavaju. uočila sam i da dica/ljudi koji su zadovoljni sa sobom u principu ne omalovažavaju druge ljude!


petak, 27. svibnja 2011.

ugodan vikend



e... da je mi je...

da mi je priko šibenika pa malo na murter.

ništa o' tega, radin i ovi vikend, a s obziron da san danima u pogonu već se pomalo ćutin se ka da me prigazila ferata tako da teško da ću igdi poč i u splitu.
nima veze, bit će bolje nekog boljeg vikenda, ne more baš cili život bit samo gušt i izlet.

vama želin lipi odmor i ugodan vikend...

poslušajte pismu (stara dobra snimka - odlično nešto), pogledajte sliku (moja je) i pođite na murter ako možete, nećete falit...

brod van opče ne triba, jedno 30 km triba vozit od šibenika put zadra (ako grete iz splita), pazit dobro na znak di piše murter za skrenit livo i pazit da ne padnete u more ako je most trenutno dignut.

ekola gren ča, malo odmorit, a sutra posal zove. šta ću, dica moraju proč godinu, a i jedan isto tako lipi škoj nas čeka da mu dovršimo posal koji smo obećali i eto tu san di san, u konfužjunu...

znači, di ovaj vikend? ma ako ne morate radit, na otok. tu je najlipše...

četvrtak, 26. svibnja 2011.

gusar na matejušku


gusar na matejušku - klik za veće

e... svak danas priča da je splićanin. je, ši, jušto je tako, sve splićanin do splićanina. o' pustih splićanina višje ne znamo šta ćemo, moremo ih počet izvozit.

samo, teško se more prodat za splićanina oni ča to nije. zaradi čega, a? a pametnome je odma kjaro, ali ajmo ča i naglasit temeljito: ne more se tek tako naučit govor, svaka finta i batuda, dišpet, uspomene, pisme, spliske čunke, itd.

ma, ke, e...

evo recimo oni ča jemaju godin ka ja i oni ča su stariji o' mene se cilon spliskon dušon brez problema site gusara na matejušku.
mlaji pamte ruinu, stariji se sićaju kultnoga mista za izač vanka.

ko se tega ne more sitit, sigurno nije splićanin.

taj je stiga je u split maloprije i nikad prije u njemu nije bija,
njanci ga na tv vidija nije.

taj će ili bit čovik na svom mistu, pa bit ono ča je, ali će se i probat naučit na split i prilagodit mu se ili će poč pitat di je gusaru povez priko joka i papagalo.
ka papagalo će ponavjat splicanin, splicanin, splicanin, a ona splis'ka uncutarija i dišpet neće moč odolit, pa će se nasmijat, barenko u sebi.

i narafski onda je svak kriv, samo ne oni ča pita di je papagalo.

a zamislite da nekome proban poč reč da san iz kine.
ko bi mi pametan to virova, a?

utorak, 24. svibnja 2011.

o uredu, stolu, žutoj zbirci, ma zapravo o životnoj filozofiji

ured by xvii

e... zadnjih dana san najviše tu.
ovo je moj ured.

pari jednostavan, a?
razočarani?

očekivali ste velike fotelje?
e pa meni to ne triba, nisan ja ex pricidnik mesić.
šta će mi velike fotelje, niman namjeru strašit svit.

najobičnije katrige, jedan cvit, koja slika,
laptop, printer,
škancija s librima, tv, linija, kauč (drugi dio ureda, ne vidi se na sliku)
i to je ka to.
još armerun i stol(ovi).

stol ima posebnu važnost.
to je moj stol i iako pari skroz običan,
meni vridi beskrajno.
zašto?
zato ča mi je dobro doša za finit pučku skulu oli kako se danas zove osnovna.
zato ča mi je dobro doša za finit srednju skulu.
zato ča mi je dobro doša za finit fakultet.
zato ča mi je dobro doša za magistrirat.
zato ča mi je dobro doša za radit i zaradit.
zato ča mi je dobro doša za učinit koju crtariju i slikariju (http://xvii.exto.org)
itd.
malo san ga piturala kad san krenila u posal i ka novi je.

na njemu famozna žuta zbirka.
fizika.
stiže učenik.
počinje radni dan.
jesan li van rekla da je to baš moja žuta zbirka?
ona ka san ja odila u skulu.
nisan je ka neki bisno iskidala kad je finila skula, ma ke, e...
iz nje san ja naučila i sad druge učin
(http://www.instrukcije-split.com)
kroza godine je požutila skroz (mojoj žutoj zbirci ime stoji tutokompleto),
ali durat će mi još.
naučila san stotine učenika fiziku iz nje.
i još ću.

ovo je slikano jučer.
narafski da radin i danas.
stiže oni isti učenik ča je bija i jučer.
danas mu triba pokazat drugi predmet.

narafski da radin i sutra.
i najprvo ću učeniku od jučer i danas pokazat matematiku.

e a šta ćete, ja ne mogu ure i ure ubijat na rivi po kafama i kukat nad teškon sudbinom.
moj život ima nikoliko srića, jedna od njih je moj posal. (http://www.parametar.hr)

ajmo ča radit. u radu je spas.
linčine je šjor dante smistija u pakal i nije falija.

bija je ovo tekst o uredu.
bija je ovo tekst o stolu.
bija je ovo tekst o žutoj zbirci.
ma zapravo bija je ovo tekst o životnoj filozofiji.
mojoj.


ps - tu (uglavnom) nastaje i www.xvii-online.org

nedjelja, 22. svibnja 2011.

živija šumpreš, š njin koleti nisu škicani

e... spot za ovu pismu mi se baš svidija, pa ćemo je tu stivat.

ovod ćemo je stavit za sve one muškiće ča bidni moraju sami šumprešavat.

jema tot svega.
nekih mi narafski opče nije žaj jerbo bolje nisu ni zaslužili,
a nekima će valjda bit bolje kad postanu bolji.
neki pak narafski tipuju na ravnopravnost spolova, pa im je gušt i šumprešavat,
a neki šumprešaju jerbo im nima ko.
itd.

u svakon slučaju, živija šumpreš, š njin koleti nisu škicani.

laganini mislin kako ću u pajun jerbo san umorna ka pas, bija je ovo
pakleni radni vikend, a šumpreš ćemo u ruke koji drugi dan, kad bude manji
konfužjun na poslu. e, a šta ste mislili da mi možda šumprešaje muško, a?
ma ke, e...
i šumprešajen i piturajan - šesno i vridno :)
ne živin ja na grbači muškoga roda, ko je vidija bit linčina i ne radit ništa, e...

daklem, kad te ugledan, utonen u san, zzzzz već spavan, laku noć...


srijeda, 18. svibnja 2011.

najbolja su kupanja prije godišnjeg

kašuni by xvii

e... više ne brojin ure poduka koje sam održala kroza ovo polugodište. narafski da je i jutros ključna rič bila fizika. bit će i sutra, a i za vikend narafski, ali zato se danas popodne nije za pravo čudo zapisa niko.

hehe, a sunce je upeklo.

jeman autić, jeman vozačku, znan plivat i rečen sebi: idemoooo na kupanje, dan je ka stvoren za plažu.

i je palo je. dva puta u more...

more koje je bilo dobro i teplo, plavo (vidi sliku).

ovu sliju san direktno s mobitela čin je slikana plasirala na facebook, a poslin san je stivala i ovod.

isprobala san i novi šešir.
narafski da san za ovu godinu kupila i jedan suncobran (baš onda ka san to kupila su počele sikire padat s neba i naglo je zahladilo), ali jema dana, isprobat će se i on.

ajmo ča navit i jednu litnju pismicu - sad će negdi do jedanaestoga miseca moj dnevni đir bit more, rad, more oli tako nekako... vjerni čitatelji znaju da ovo nije prvo kupanje, kupan se ja o' prije uskrsa. i radin, ne radi niko za mene, a da mi neko to i ponudi, rekla bi mu fala lipa, ne moren ja stat s miron, u radu je spas :), ali i u moru.

ako znaš plivat, narafski. inače se moš utopit.

a kako sve stigneš? - pitaju me.

odgovor leži u samo dvi riči: dobra organizacija.


autobus na kat i trolejbus u splitu

1964., isprid svetoga frane, autobus na kat- evo ka i tovar, triba ga poticat da gre, hehe


lita gospodnjega 1963., isprid biskupove palače, trolejbus

utorak, 17. svibnja 2011.

ja, more, galebi i jato riba

e...

dikad se nebo spusti na zemlju ka danas.
čovika čini dišperanin.
tužnin.

utekla san bokunić ranije s posla jerbo me tokalo poč do jedne butige.

ka san se kalala niza skale, rekla san sebi sad ćemo pomalo. ajmo najprvo uvatit bokunić arije uz more, nigdi nije priša, neće butiga uteč, e...

valjda.

jerbo, koliko ih je firmi propalo u zadnje vrime, to je za ne virovat. tako je to kad jemamo učinkovite programe za oporavak gospodarstva.

moja fala bogu nije propala, radi i svima sve uredno plaća, ali samo ja znan koliko energije, truda, rada i mog vječitog životnog optimizma stoji iza svega toga...

narafski, dikod triba i malo fermat, laškat, odmorit barenko 20 minuti.
skupit forcu za dalje.

bila san na zvončac.
ja i more.
trefila san svega par svita, kojega galeba i jato riba (jeste li ga sinjali na litratu doli, a?)

odma san bolje volje.
zvižđen o' sriće.
moren pokrenit zemaljsku balotu.
život je lip, a ove gušte niko ne more platit.

poslin kiše uvik dolazi sunce.








zvončac by xvii - klik za veće

stari split - prokurative 1901.


prokurative 1901. , uvećajte klikom.
spomenik je bija tot.
kome, a? luki botiću, e...
našparta se taj spomenik po splitu,
bija simo i tamo, a danas je na merjanu...

ponedjeljak, 16. svibnja 2011.

*****

e... jema dana ka mi se ne da puno pisat jerbo moran puno radit.
danas je jedan takav dan.
ma fala bogu uvik se nađe i koja dobra pisma.
evo jedne skroz solidne, poslušajte...

nedjelja, 15. svibnja 2011.

renault twingo

e...

vozila sam kasno,
vraćajući se s ove fešte,
u mislima na feštu.
privrće mi se sve po glavi,
život,
uspomene,
prošlost,
sadašnjost,
šta je ko reka i učinija
nekad i sad.
kuća je bila pomalo već blizu.
mislin oče li bit mista za parkirat tonobil,
a drugin dilon mozga slušan radijo.
svira meni draga pisma.
cesta prazna, nigdi nikoga.
najedanput,
iz dubine noći,
jedan gotovo pa savršen muški glas mi kaže:
"šinjorina, zaboravili ste užgat svitla"
o di si, o kud si, a?
eto ti ga u traku do moje,
usrid noći nima pametnijega posla
vengo vozit tonobil i mislit na moja svitla.
"fala" rečen ja i užgen svitla.

vozila san usrid bila dana
i bilo je mi vruće.
štufa san svega.
sva san se opotila za izvuč tonobil iz jednega dvora.
pomnjivo, s pacijencon,
pazeći da ne taknen auto o' kojega susida,
da ne učinin koji friž ni sebi ni drugome.
eto me na vukovarsku (ex balkansku).
konfužjun, ali čuje se jedan skoro pa savršen muški glas
(ne bi rekla da je oni šjor noćni od maloprije, mislin da je drugi, ali nikad ne znaš)
"sva četri, šinjorina, zaboravili ste utrnit sva četri, gore van sva četri"
o di si, o kud si, a?
eto ti ga u traku do moje,
usrid najvećega konfužjuna nima pametnijega posla
vengo vozit tonobil i mislit na moja sva četri.
"fala" rečen ja i utrnen sva četri.

mučila san se za izač iz dvorišta
kad viče susid, kojega inače znan samo iz viđenja, s balkona:
"šinjorina ja ću van doč pomoć"
kako ne volin vozit tonobil bila san sva sritna da me neko rišija muke
i da mi oče izvuč tonobil iz tega dvora.
sidne susid kad vidin ja muči njega rikverc.
asti sto, odnit će mi vrag tonobil,
nije dvi kune, koja san ja budala, mislin se -
a onda prozborin:
"rikverc, gori pa u prvu, ovo je renault, nije ka kod drugih di je peta"
i stavi moj susid konačno u rikverc...
a kako mi je samo velikodušno iša pomagat.
čak je i skale iša zaradi mene činit.
poslin mi je prizna da mi je tija pomoć, ali da je i tija isprobat twingića...

vozila san po divljni kašuna i najedanput mi je jedan tonobil zasmeta.
konfužjun ogroman. vlasnik je srića tu. molin ga da se makne samo deset centi.
"ma ke šinjorina, morete vi sebe škapulat na rikverc" - čujen gotovo pa savršen muški glas
"ne mogu, ovo će bit teško, pogledajte koliko tonobili, koji konfužjun..." - samo šta ne plačen.
"ma ja ću vam pomoć" - uporno je savršeno muško
i da ne bi svoj tonobil maka deset centi, bos je iša po divljni kašuna i meni motava
po najvećen zvizdanu dobrih dvadeset minuti i stotine metri da bi vijugajući konačno
izvukla taj vražji tonobil...
"eto jesan van reka da se može" - pobjedonosno će muško.

šta je ženskica bez twingića?
dok nisan jemala twingića, nije bilo ovoliko velikodušne pomoći savršenog muškog roda.
izgleda da on naprosto mami muški rod da mi velikodušno pomaže,
ne znan šta bi drugo mislila...

moga twingića morete nač ovod , u svin mogućin i nemogućin situacijama, a ja se mislin di se još može nač bokunić muških đentlmena...

na fešti spomenutoj na početku ovega teksta san dobila ružu,
jesan,
ali da baš puno muške pristojnosti kroza život vidin i nisan...

izgleda da je jako važno vozit renault twingo, to kako vidin pali :)


dan marjana 2011





e... danas je dan marjana. ja san bila gori i upravo san se vratila, ali fešta dura cili dan, pa povirite... s obziron da tot provodin puno vrimena i infišana san u njega, navit ćemo mužiku i reč neka ga dragi bog čuva.




petak, 13. svibnja 2011.

kampanel svetoga duje

uvećajte klikom (može se bitno uvećati) i ako vam se sviđa, postavite ka pozadinu za vaš desktop (to možete napravit desnin mišen) ... a ko je slika? ja narafski, nikidan...

Šufit