srijeda, 14. rujna 2016.

ministarstvo vanjskih

gle, svi iz ministarstva vanjskih u koje se ulazilo isključivo radom. mrvu stariji od mene. dok su oni bili tu, ja sam sa 30 i po godina bila među najmlađim magistrima znanosti u hrvatskoj, magistrirala sam u svibnju 2003., a rođena sam u studenom 1972. završila sam navodno deficitarnu elektrotehniku, a ne navodno suficitarno pravo, pa sam bila bez posla. otac moje matere, moj dida, bija je partizančina, koji je najprije u splitu djelova ilegalno. nije tija da mu se ovod govori talijanski, pa po noći nije spava, vengo je ita jaja napunjena crnilon u talijanske tabele. kad je bilo da su fašisti doznali koji je, otiša je u partizane. branit svoje od okupatora. proša je neretvu i sutjesku, bija na visu uz tita. po završetku rata vratija je partijsku knjižicu, uhvatija se rada i gospodarstva, a onda su ga odma zatvorili. uspija je dokazat da ništa šta mu se stavljalo na teret oko te firme nima veze s njin.dok je on bija u pržunu, naravno,odma mi je i baba ostala bez posla.cakum pakum. izaša je iz pržuna, i dalje vridno radija i karijeru završija ka savjetnik direktora jugoplastike, firme koja je hranila po splita i dobar dil jugoslavije. nikad više nije uša ni u jednu partiju. ima je mižerjastu penziju ka i svi i umra u kolima hitne pomoći okružen mojom materom i mojom malenkosti, a toj hitnoj je tribalo neka ura i po dok su došli. nikidan san bila na groblje, stavit mu dva cvita. pokopan je u skromnoj grobnici, a od njegove partizanštine familija nema ništa. ta ista familija je i sama uzela pušku i istirala talijance i švabe, a nije s njima kompila. dakle, perino vraćanje partijske je koštalo i moju mater, ona je 10 godina tražila posal, a koštalo je i mene, ja sam s vrhunskim rezultatima na splitskom FESBU bila 6 i po godina bez posla i nekako mislim da bih bila i još da nisam otvorila firmu i zaposlila samu sebe. da, da, moja je mater profesor hrvatskog i francuskog, pa nju nije čeka posal u ambasadi ili ministarstvu vanjskih. radni vijek je odradila u zadarskim i splitskim školama. podučavala je i strance koji su putem ondašnje lore došli na studij u hrvatsku, libijce, alžirce. tada je imala ugovor s centrom za strane jezike u splitu, a možda bi je milanović nazvao vojnom profesorkom, ne znam. u svakom slučaju u nekim familijama je išlo, druge su se morale boriti. i u ratu i u miru. neću reći da je nužno bilo imati parijsku knjižicu, moj otac recimo nikad nije uša u partiju, a odradija je radni vijek u zadarskoj elektri i splitskom ad plastiku. moja baba, materina mater je partijsku knjižicu čuvala do smrti, a očeva mater nikad nije ušla u partiju, radni vijek je odradila u bolnicama, najviše zadarskoj. no izgleda da sve nikad uzete partijske i ona babina čuvana do smrti nisu bile važne vengo samo ona vraćena perina. navodno je tu doli u kvartu na sastanku lupija šakom o stol i reka dosta! vratija partijsku i obilježija nam život radom i borbom, bez ministarstva vanjskih. tako je pričala moja baba. prije nego šta je umra reka mi je čuvaj um (zna je da udba i danas djeluje, proša je on puno bitki) i ne daj se zahebavat od nikoga. budi svoja! moj dida je i na sutjesci izjavija da je hrvat ka i većina dalmatinaca, a danas mi u rodnom listu ne piše hrvatica, za jugoslavije je pisalo. bila bih bez posla i još, do pemzije, da se nisam samozaposlila jerbo milanović kaže uđi u partiju, pa ćeš radit. ma bogati, hebala te partija da te hebala. mučim se zbog ludih zakona koje je potpisala ova šempja od kolinde. kad okasnim sebi dati plaću, to je po tim zakonima kazneno djelo i zlostavljanje radnika tj mene i košta me nekoliko stotina kuna da mi plaća prođe s računa firme na tekući. ostala sam u ovoj zemlji jerbo ovo je zemlja dide mog, ali i previše sam zahebavanja dopustila, sad je više dosta. ovaj mutikaša sad odlazi, bog mu da privatnu firmu po zakonima koje je donija, a isto želim i kolindi. plenkovića neću unaprid sudit, ali ako ne bude valja nitko ga u hrvatskoj neće iskritizirat ka ja, zato mu je bolje bit pametan i služit ovoj zemlji i narodu kako priliči. ekola. idem raditi, netko i to mora, nismo svi u ministarstvu vanjskih stasali...

Nema komentara:

Šufit