Libar Timbar - prema istinitim (strahotnim) događajima u Republici Hrvatskoj

srijeda, 9. veljače 2011.

šporkarije maloga marinka (i u 2011.)


apropo gospodarskog kriminala,
šta, di, kako i ko piše ovod na ovi link,
sad će malo pitat i ovega šjor gorana.

brodosplit.
bilo je i vrime...

[interesantno da je ovo čekalo sve dok meštar sviju hulja nije završija u pržunu.]

jedan dan će (valjda) doč na red i goranova ženica, gospoja lidija. mislin da će i ona morat objasnit ča je sve činila ka prosvjetni inspektor i zaradi čega nije poduzela ništa kontra peršone koja sa timbrom (pečatom) ča je na sliku od 2004. u zrinsko-frankopanskoj ulici u splitu (drugi grad po veličini) "uči" dicu letriku u srednjoj skuli, a sve joj je uredno prijavljeno.
2007. je splitska policija, odjel za organizirani kriminal, kontra te peršone podnila kaznenu prijavu državnom odvjetništu zaradi ovih falšeta (nije joj ovo jedina falšeta u životu), ali ona još uvik radi. dapače, porezni obveznici ove zemlje platili su joj i pretporodiljni, a i štrajka kad štrajka jema.

kad je došla u tu skulu radit nije znala stavit antivirusni program na kompjuter, a dali su joj da dici predaje informatiku. nedavno nije znala riješit najlakši zadatak iz letrike, riješija ga je je najgori đak u najgorem razredu. kako sve to znan? reču mi dica, eto kako. smije se cili split koji je to šprd o' neznanja. zato ča joj timbar izgleda ka da je crtan čepon o' pive, splićani je zovu čepuša.

narafski, bidan ravnatelj te skule ne zna ča je kružnica. možda je i malo čorav, imberlan. možda voli štagod iskrivljeno, izopačeno. ne znan. virujen da se samo se o temu radi. ne mogu virovat da je i on bidan činija šporka posla, prima mito, bavija se nečasnin radnjama. učinija je sve to za lipe joči jerbo ta šjora čepuša iz zrinsko frankopanske u splitu je stvarno puno lipa. ne virujete, a? jedan dan ćete je i vidit, budite brez brige. di? a svugdi se more pojavit, u foje (novine), na tv, na spli'skin plakatima, u slobodnu, na ovi blog, itd. prostora koliko očeš, ali pomalo. triba još malo čekat i doznat ćete koja je iako zapravo već cili split zna koja je. dnevno me ferma na ulici i po pedeset ljudi i pitaju: čitali smo na oni internet, ma mislin da je to u tu i tu skulu, jesan li u pravu, a?
a je li iz splita, a? ma ke. stigla nan je iz susidne države. tako je kad je meko tamo đe je kifla, prema franjinim željama, pa i radovan karadžić može po lipoj našoj neometano šetat i litovat na čiovo.
baš bi se spli'ska dica išla bavit falšetanjen dokumenata, oni ne mogu dobit posal ni sa dvi diplome.
e ma neće još dugo bit ovako.
finit će kurbin pir.
kako znan?
jednostavno, kurbin pir uvik fini. svaki, pa će i ovi.

slike navijača


e... pitaju me da koje mi je to dite na sliju na fejsu.
a ča mislite, a?
ja san to, na matejušku. ja i bili. ka san bila dite.
ja i niko drugi, rodila me mater uz more. :)

di jema još litrati apropo sto godin ajduka, a?
u foto klub u marmontovu dura izložba


kako ne navijan ni za zvezdu ni za velež,

vengo za ajduka,

i kako nisan ni iz beograda, a ni iz mostara,

vengo iz splita

narafski da ću ovod reč

da bi izložbu

tribalo vižitat i

da ću je i ja vižitat.


petak, 4. veljače 2011.

jo koji lipi dan

s rive by xvii

jo koji lipi dan. utekla san s posla bokunić ranije, trčanje spinut-institut, poslin laganini hod do matejuške i pomalo me eto do ureda, jušto da napišen kraj radnog vrimena u 16:00 h. nemojte me špijat šefu :)

iz nokie - 5MP


split i labud by xvii - klik za veće
može se bitno uvećat, pa desnim klikom miša morete učinit
i da vam ova slika bude pozadina na kompu :)

utorak, 1. veljače 2011.

uvik ćemo nač bokunić mora za koji divlji nikad neće doznat ni da postoji

e...
a otkud znaš stare spli'ske riči, a? - pitaju me judi.
u splitu je rođena moja mater, njena mater oli moja baba, njena mater oli moja prababa itd.
slušala san kako mi je priča dida kad san bila dite.
on ja pak sluša svoju mater koja ja fala bogu isto bila rođena u splitu.
u splitu živin cili život.
tot san odila u skule.
odila i finila ih.
tot radin.
di?
[u vlastitoj firmi, bogu fala. www.parametar.hr ,
onaj ko zna, može radit i za sebe, ne triba mu veza, članstvo u partiji oli mito da bi opsta]
i narafski da znan spli'ski govor.
sve riči ča su se ovod duperale i ne možete danas čut na svakome kantunu, tako je govorija moj pokojni dida. jušto tako. ako on nije neku rič dupera, neću je ni ja ovod stavit.
znate li ča je španjulet, šuferin, šugaman, štrukapatata, španćijera, šumpreš?
ne može se doč u split, to na brzinu naučit i počet glumit splićanina.
ma ke, e...
jerbo španjulet nije samo cigaret, to je i sav onaj osjećaj ča ga čovik ćuti kad zapali poza obida oli negdi uz more. sve dok narafski jedan dan ne ferma s tin i reče ekola, finito. prikidan, neću uvatit rak pluća.
šuferin nije samo žigica, to je i onaj odsjaj joka koji moš vidit u škurici kamare kad nima nikoga osin nas i tega šuferina. odsjaj i sve lipo ča taj odsjaj znači.
šugaman nije samo ručnik, vengo i sva ona naša lita, sva lažina, sav salbun, sve jubavi, radosti i tuge. svo ono more ča ga je zalilo dok smo mi trkali za valovima.
štrukapatata nije samo bokun late za speštat kumplire i učinit njoke, to su sve one naše fešte uza te njoke, sva naša pisma, sve naše uspomene.
španćijera nije samo šešir, to je i sav naš lad priko litnje žege, bokunić mista pod suncen di ipak manje peče, di se more ubit i joko i sanjat sne.
šumpreš nije samo pegla, to su i svi naši koleti koji onako šesno vonju, sve naše košulje u kojima smo odili na fjeru sv. duje, u kojima smo jubili, u kojima smo plakali, u kojima smo živili, u kojima će nas jedan dan pokopat.
i zato, moredu još pusti divlji doč u ovi grad, mogu se i probat priučit (ne virujen koliko će naučit), mogu uzest sve, ukrast radna mista, misto pod suncem, misto za parkiranje, misto na plaži, ali nikad neće bit ka mi...
radit ćemo i dalje, guštat naše sunce, a kako znamo svaki kantun ovega grada nač ćemo i misto za tonobil, kako znamo svaku siku, svaku valu, uvik ćemo nač bokunić mora za koji divlji nikad neće doznat ni da postoji.
moredu takvi postat i poteštat, moredu vazest sve, ali šta im ostaje? samo puno grub njok u grlu učinjen o' vlastite grotesknosti.

jeste li i vi utuženi, a?

e...

drrrrrrrrrrrrrrrrrr....
lega mi je u petak neko na ono zvono o' parlafona.
ko je? - pitan ja skroz umilnin glason da malo smirin tu zvir ča u čoviku spava.
bolje rečeno kunja.
najbolje rečeno budna je.
- poštar, otvaraj! - viče. iz petnih žila.
dobro, otvorit ću, ali mislin se dobro čujen, ne triba tako vikat.
zvoni i drugima, svima redom, diga je uzbunu.
poslin gre od poda do poda, čuje se šušur.
nosi plave kuverte i svi se moraju potpisat da su dobili.
- ma šta je sad gospe moja?! - mislin se ja, ali činin kuco jerbo ovi pošćjer ča je stiga nije oni ča stiže svaki dan i ne djeluje ni najmanje pitomo.
eto ti ga i do mojih vrata. potpišen za plavu kuvertu, piše sud iz kaštila, točnije kaštel lukšić.
a šta je to?!- pitan ja, umilno, naravno
- ne znan, evo svima stiže od istoga pošiljatelja. alo, ma di mi taj datum mećeš ženska glavo, ne piši mi tako datum, grrrrr - ajme pripala san se.
kad je otiša ča, pažljivo, s pacijencon otvaran tajanstvenu plavu kuvertu.
ispada iz nje nekoliko papira. tužba, podnesak, rješenje, itd.
šta je sad muko moja? čitan. pomno. navodno zgrada nije platila za vodu lita gospodnjega ko zna kojega, uglavnom nekoć davno. hm? a znan da smo uvik skupljali za H2O. navodno niki dug od 1500 kn. čitan dalje. onda je tih iljadu i pesto kuna uplaćeno, ali nije dato za kamate i trošak advokata i cinjenoga suda. sad to triba platit i to solidarno jerbo tako zakon nalaže. je, je, ši, na popisu utuženih su svi susidi, oli se ne sićate da san gori notala kako je pošćjer svima zvonija. jasno i glasno. konkretnim drrrrrrrrrrrrrrrrrrr. kolektivna krivnja za jednega zasad misterioznoga lupeža. oli nije gotovo s kolektivnom krivnjom?
šta ću sad? prvo mi nije kjaro odakle opće dug, ali nikad ne znaš, možda je bivši pricidnik kućnoga savjeta otiša proarčit pineze u kockarnicu. ionako mi nikad nije bija drag, pari mi se da je kapac svašta učinit. ma triba pitat sadašnju pricidnikovicu je li ona šta zna. tražimo je. eto ti je u mene u subotu. čita i ona sve. provjerava uplatnice. poprilično je sigurna da smo sve platili, ali pregledat će i sve stare uplatnice, pa će mi javit.
ponediljak. u meni već tinja straj. ko zna u šta će se ovo izrodit. u foje ionako čitan svašta ča su svitu priredili u ovoj bidnoj i neuređenoj državi. zaradi nikoliko kuna, uzimaju ljudima stanove.
- aaaa moj galebeeeeeeeeee - zvoni mob, narafski moj
- molim- ja ću opet umiljato jerbo ne znan više ko je sad
- alo nado, ja san, bila san na vodovod, rekli su mi da je lupež bija njihov radnik, navodno je umračija lovu, zgrada je sve uredno platila, a ovi lik nije uplaćiva na račun vodovoda, pa ga je uvatilo, više ne radi u njih, sad je navodno negdi uteka, ne moramo ništa platit, to su nas greškon utužili - susida će, ona ča je sad pricidnikovica.
- greškom? - ja ću.
- e - susida će
i pozdravimo se.
poza petnaest minuti pričan š mojin kumpanjon o svemu i svačemu i usput počnen i o H2O.
- i meni je stiglo isto, iz kaštila - pomalo će on
- i cilome portunu i portunu do našega- nastavlja....
i još mi objašnjava kako je pita nekoga advokata apropo tega i da mu je ovi reka da je prošlo puno godin i da je to sad već u zastari. narafski i moj kumpanjo kaže da su vodu uredno plaćali.

nered?
maltretiranje poštenoga svita?
pokušaj da se na brzinu dođe do pinezi?
e bravo a jeste li i vi ovih dan obavišteni da vas je vrli vodovod utužija, a?

subota, 29. siječnja 2011.

noć muzeja 2011. - split

konfužjun u galeriji umjetnina split

unutrašnjost spliske katedrale
iz pinela emanuela vidovića

stari bavul i dota

spliska nošnja

brojke i slova oli uvježbaj dobro taj vez
1914. lučac, split

spliski škver 1939.

o' šototajera

sve by xvii
i još puno dobrih litrati oli slika by xvii o' sinoć povirite ovod
noć muzeja 2011. split


ove san godine povirila u:

Prirodoslovni muzej Split, Hrvatski pomorski muzej Split, Etnografski muzej Split, Galeriju Emanuel Vidović Split,Galeriju umjetnina Split & događanje Meštartikulacija prostora...
poslin ovih vižita nogice su mi se umorile i nastavljamo dogodine.
i ove je godine bilo odlično.

iz svih jema odličnih slika
(kosti kita, velike ribe, stari brodi i još svašta nešto čeka vas na linku,
možda trefite i sebe na koju sliku :))



srijeda, 26. siječnja 2011.

delete


e...

kad prođe određeno vrime
triba obrisat neke brojeve iz mobitela,
poslat ča u škovace neke slike,
prikrižit neka imena.

zašto?
zato jerbo
mnogi ljudi i nisu onakvi
kakvi bi mi tili da oni budu.
nisu svi ni kapac izdržat
težinu koju triba progucat da se ostvari
neka naša ambicija.
uostalom to je naša ambicija,
a ne njihova.
nemaju se svi ni force penjat uzbrdo,
neki se vole valjat u blatu ka prajci.
neke moš kupit za sto kuna,
neke i za manje.
neki su kukavice,
neki linčine,
neki tice varalice,
a neki sve to u isto vrime itd.

život gre naprid,
ostaju oni s kojima ima smisla ostat.
pari okrutno,
ali je li bilo okrutno
kad vas je neko od upravo obrisanih
oli onih odavno obrisanih iznevirija, izvriđa, privarija,
a niste to zaslužili ?!

nedjelja, 23. siječnja 2011.

lipo san piturala brod

lipo san piturala brod.
to triba učinit svako par godin
ako očeš da dura i da se ne rastoči.
sašila san i nova jidra.
vitar će bit kako bog da,
izmišat će se malo prošlosti,
sadašnjost,
vira u budućnost.
niman prikovišje pinezi,
pa niman ni brod ka šeik.
zapravo opće niman brod.
još.
ovaj je tek iz mašte moje...
mali,
drveni brod.
na njemu sve je šesno.
drven je,
lipo pituran.
jema provu lipe forme,
kabinu.
unutra sve čisto,
ne vonje na friškinu.
uglavnom.
njime dikod ulovin samo jednu ribu,
digod pun sič,
digod cilu kašetu,
a jema i dana kad su pošte prazne.
nekad se na tunju obisi
i stari, probužani postol.
nima veze,
ne moš uvik jemat sve,
dikod je bolje,
dikod gore,
sve je to za čovika.
kad sve punte zbrojin ipak nije loše.
važno je da je brod pituran,
čist
i da gre.
odvest će me u godine nove,
ukrcat ću sa sebon samo dobar svit.
loših san se fala bogu rišila.
lipo san piturala brod.
moj mali,
drveni brod.

slije o' nedilje - dil drugi

pogled put pučine by xvii

plaža by xvii

galebi by xvii

ježinac by xvii

mriže by xvii

čuvar ježinca by xvii

subota, 22. siječnja 2011.

zlatna vrata

zlatna vrata

zlatna vrata by xvii

nigdi nije priša, fermaj malo...

odmor by xvii

jo ludega li grada



jo ludega li grada.
bila san danas do konzuma kraj teatra, pa onda doma u moju kućicu moju slobodicu na mažuranićevo di živin službeno priko 30 godin, a kako san ka dite stalno bila kod dide i babe, a oni su živili na to isto misto, onda moren reč praktički cili život.
gren priko manđerove jerbo jeman borše iz konzuma, a nije ih lako potizat. ajmo ča šta kraćin puten.
gospe moja, pripala san se.
najedanput mi je isprid mene izletija ni manje ni više vego čovik konj su dva rivolvera.
ma koji si sad ti i šta očeš, a?
a ne, ne dan se pripast, slikala san ga i sad je ovod na internet, neka ga vidi cili svit.
jo ludega li grada.

četvrtak, 20. siječnja 2011.

malo reklamice


Izaberite stručne, povoljne i legalne poduke - instrukcije - repeticije:
hrvatski jezik i strani jezici,
matematika, fizika, elektrotehnika, informatika.
Stručni smo i radimo u skladu sa Zakonom!
Plaćamo poreze i ostala davanja državi,
a naši učenici ostvaruju jako dobre rezultate.
Radimo već sedmu godinu, hvala na povjerenju!

utorak, 18. siječnja 2011.

novi libar


e...
svaki put kad se u mojoj kući kupi novi libar, sritna san ka malo dite.
šta smo danas vazeli, a? evo za puno kurjože ovi libar ča je na sliku barbara frale - templari.
asti sto, nekako jeman špurijus da će bit krajnje zanimljivo čitat ovi libar. oko templara je ispričano jako puno priča, a jopet su obavijeni sa puno tajni. mistika, legende, povijest, guštat ću u svakoj stranici.

ponedjeljak, 17. siječnja 2011.

nedjelja, 16. siječnja 2011.

moja kućica, moja slobodica

e... unatoč lipom danu, odlučila san bit doma (čudo za mene). bilo mi je odlično jer: niko mi nije iša krast boršu i takujin, niko me nije nezakonito pritica, nisan morala tražit misto za auto, niko mi nije beštima, niko me nije nervira. ohlokraciju (vladavinu priproste svjetine) san vidila samo na tv i internetu. stvarno, dikad triba ostat doma, reč moja kućica, moja slobodica, napunit baterije i guštat.

sitimo se

Ivan Meštrović,
kipar nad kiparima,
15. kolovoza 1883. - 16. siječnja 1962.

http://www.mdc.hr/mestrovic/index.htm

subota, 15. siječnja 2011.

špiro - portret

Špiro

špiro by xvii - klik za veće

jesan li dobro uznapredova, a?

a moj veliki kumpanjo žućo me uči svim uncutarijama,

još malo pa ću i ja bit mačak i po.

petak, 14. siječnja 2011.

opća kultura

e...
čitan jedan debeli libar, piše na njemu  opća kultura  i tot daje na jedno misto dosta tega iz povijesti, umjetnosti i sl.
nevjerojatno.
šta, a?
dosta tega je opisano na jedno misto, pa se lakše uoči koliko su česta općenja između brata i sestre oli matere i sina još od starogrčkih bogova, priko rima, srednjeg vijeka, itd., pa sve do danas. koliko okinutih glava, koliko otrovanih vladara. i njihovih žena. i jubavnica, e... a sve za pineze i položaj. narafski, tako je i kod crkve, u ime boga spaljuju na lomači navodne vištice i jude ča misle, progone židove, vode križarske ratove, prodaju bidnoj sirotinji oprost grija...
i sad se mi čudimo i nije nam kjaro ča se to u lipoj našoj događa. prevare, laži, lupeštine, naručena ubojstva, pohlepa, častohlepa itd.
a ka da nije tako otkad je vika i svita, a?
srića ča su na ovoj zemaljskoj baloti radili i stvarali i vridni i nadareni judi i ostavili iza sebe i književnost i glazbu i umjetnost općenito i znanstvena otkrića.
da nije bilo njih, po ovin trovačima i incestuoznima bi nam bilo još "lipše", e...
u svakon slučaju pitak i vrlo zanimljiv libar... virujen da ćete ga zgušno čitat ako vam dođe pod ruku.

utorak, 11. siječnja 2011.

ponedjeljak, 10. siječnja 2011.

ohlokracija

e...
ohlokracija, e... ča ta rič oče reč, a? ajde probat ću vam reč koju rič o temu, pa da vam bude kjaro. narafski, tutokompleto kjaro vam more bit samo ako jemate tu sriću da živite u lipoj našoj. danas san gledala kako žena s ditetom i kolicima izlazi na cestu i riskira život jerbo nije mogla priko trotoara. zaradi čega, a? zaradi tega ča živimo u ohlokraciji, a kad se živi u ohlokraciji na trotoaru nima mista za pješaka jerbo je tot nečiji mercedes. ovo je još najmanje, u ohlokraciji je posebna vrednota vozit brez vozačke. vožnja brez vozačke je posebna nacionalna vrednota i svaka uzorita majka potiče svoga sina da vozi brez vozačke. čin počne s takvim aktivnostima odma reče: vid' ga šta je nadaren, vid' ga kako mali gonja taj auto, to, bravo, srićo materina. narafski slične izjave ima i baba za svoje zlato babino. kad vrag odnese vičnoga šofera, onda uzorita majka i još uzoritija baba marljivo grade spomenike uza cestu, duboko uvjerne da će im tako savjest bit čistija, e... a šta drugo, a? neće valjda pokojnik tako oživit, e... uzorita majka i još uzoritija baba u ohlokraciji obično imaju skoro dva metra, žene su brkate, prite čakijom cilom susidstvu, a škovace itaju s balkona, pa ako ubace u kantu, dobro ubace, ako ne jema škovacini, pa neka čiste. narafski, u ohlokraciji, škovacini obavezno jemaju veću plaću od profešura jerbo znanje i učenje je u ohlokraciji posebna sramota. ajmo se još malo vratit na babe brkate. one su osnova društva koje je u ohlokraciji i baš one određuju kako će završit sastanak kućnog savjeta, ko će di radit, pa čak i koja će politička partija jemat vlast. u autobusu vas neće puštit na miru, bacit će se na vas, a takujin ćete uspit sačuvat tek ako ste bolje sriće. na plažama narafski brkate babe caruju na kartonima, mažu se kvasinom da od njih smrdi cila plaža, a vole i čapat tuđu boršu, to im je posebno drago. kad je vlasnik pokuša vratit, baba zaurla: pušćaj, puščaj, krvi ću ti se napit. pametniji popušta, šta čovik more pored babe brkate, svit na kraju sve manje gre na kupanje jer ne žele šokove ovakve vrsti. kad uđete u koju butigu oli gledate izlog isto se pazite istih jerbo i tot dejstvuju. šta još reč o ohlokraciji? uključite radijo, sa stanica se ore cajke, taki (štikle), sijamski blizanci, razbijači čaša i sl. i pravi ste sretnik ako u životu uspijete nač koju stanicu koja pušta mužiku, a ne taj općenarodno prihvaćeni šund. a tv, a? e... u ohlokraciji na tv morete samo gledat sapunjače. meksikanske, španjolske, one o' turčina, a i rvacke. indijske tek očekujemo. kakve serije tipa život na sjeveru, zvonili ste milorde i sl., a? kakav edukatavan program, a? kakvi kvalitetni filmovi, a? to je loše za mozak, potiče misao i razmišljanje, a misao i razmišljanje su u ohlokraciji posebna sramota, one koji misle triba polit petroljen i užgat. a sport, a? aaa u ohlokraciji se čelnici sporta obavezno na tv skidaju goli i urlaju, brez tega ne može, e... isto tako ohlokracija ne može ni brez škovaca tipa big brother, a tot se onda svi skidaju goli i cila nacija skroz udubljeno i krajnje skoncentrirano gleda i navija ko će tot duže gol ostat. u ohlokraciji su škovace svugdi, a ne samo na tv. ita ih se u more i po putu. u ohlokraciji se ruše spomenici, a novi se ni slučajno ne grade. u ohlokraciji se ne čita, bože sačuvaj, koji libri, a? njih bi isto tribalo polit petroljen i učinit lomaču, od njih svako zlo. u ohlokraciji se radna mista prodaju i opče nije bitno je li kandidat jema ikakvu skulu, bitno je samo šta da. u ohlokraciji se krede di god se stigne, uništavaju se tvornice, veličaju se lupeži, kurbe i kurbini sinovi. u ohlokraciji poteštati (gradonačelnici) najvećih gradova u zemlji postaju ljudi koji ni govorit ne znaju, ali to i je cilj jerbo ohlokracija je vladavina priproste svjetine, šta bi tot radija neko učen, a?
ohlokracija, e... prava rič za ono ča se nažalost dogodilo u lipoj našoj. nadan se samo da će doč dan kad će i finit. živin za taj dan.

nedjelja, 9. siječnja 2011.

iz nove nokie

peškala sam bokunić zalaza viđen s moje ponistre novom nokiom - 5MP, bit ce dobrih slija :)

četvrtak, 6. siječnja 2011.

život ča reste iz stine

život ča reste iz stine

život ča reste iz stine by xvii - klik za veće
e...
mirakul.
pojavi se tamo di ga najmanje očekuješ.
zaradi tega i je čudesan.
evo ovod reste iz stine.
jedan, neponovljiv, poseban.
život.

subota, 1. siječnja 2011.

za dobar početak godine najbolji je strauss

sritno!




dragi čitatelji, novu sam dočekala u velikoj fibri, u borbi za goli život. sritna što san jutros živa, pa vam svima želin najprije puno zdravja jer je ono najvažnije. zatim sriće, jubavi, dobrih judi oko vas, smijeha i radosti. koji šold u takujin. neka se želje ispune. neka bude dobra i lipa 2011. godina! sritno svima!

Šufit