srijeda, 29. lipnja 2011.

*****

stvorija se ka i uvik
sasvin nenadano.

gledala ga je kako ranon zoron
nosi valiže života.

odlučno, čvrsto, sigurnin korakon.
ništa mu nije teško.
pršti energija iz njega.

sva ona forca koju je jema i
koja joj se nekoć bila svidila
još je tu.

a šta je s dušon?
je li kroza vrime dušu izila ružna pantagana?

ima li te duše još uopće?

ne znan, tribalo bi mu pogledat oči,
kažu da su one ogledalo duše,
a jema je očale za sunce.

nikakvo čudo, lito je... :p

by xvii

utorak, 28. lipnja 2011.

ponedjeljak, 27. lipnja 2011.

*****

postoje ljudi koji donose tjeskobu, probleme i nered. uvik grintaju i kukaju i sve im je teško. postoje i oni koji vas neće iznervirat, koji vridno rade, kojima ništa nije teško i uvik su vedri... ajmo ča dignit palac gori za drugu skupinu!

kaić

k a i ć by XVII iz Splita
k a i ć, a photo by XVII iz Splita on Flickr.
ta tvoja barka mala by xvii

ponedjeljak, 20. lipnja 2011.

nivea - ime koje nose kvalitetni proizvodi

e... jutros san bila na jednoj skroz simpa izložbi. izložbu morete i vi vižitat u ulici koja od zlatnih vrata (ona kraj grgura ninskoga) vodi do peristila.

ulaz je gratis.


nivea fešta jušto sto godin.

100 godin.

apropo tih sto godin i je izložba.




aaaaa kolikaaaa krema... i prava je, morete se mazat š njon... :)))


niveu je duperala i moja baba i moja mater, a ja je naprosto obožavan - od nje kupin kremu, dezodorans, mliko za tilo, masku za kosu, gel za umivanje, a sad san počela kupovat i šampon i regenerator - odlični su... eto to je kvaliteta - prenosi se s generacije na generaciju. kroza sve ove godine tako jednostavna, tako dobra i sa prekrasnin marketingom koji ne iritira vengo zove na kupnju.





posebna izdanja dizajniranih škatulica...



a ovo mi je slika super. zašto? čisto da vidite kako su se nekad kupali muški haha :)

nedjelja, 19. lipnja 2011.

ispričali ste mi a da to niste ni znali...


e....

šetajući merjanon moš svašta čut. zapravo svugdi moš svašta čut. nije da slušan, ali uši su mi eto nezačepljene, pa čujen.

ovi put gre ovako.

dva čovika u najboljin godinama, a to je tu negdi oko 40 ( i nešto) kukaju jedan drugome nad prokletin životon i teškon sudbinon.

prvi: e benti i ovaki život i ko ga je izumislija...
drugi: a šta ti je sad, a?
prvi: kuplung.
drugi: kuplung?
prvi: e...
drugi: a?
prvi: a kuplung...
drugi: e pa šta s njin? valjda znaš kad ćeš ga stisnit, voziš 20 godina.
prvi: ma ne to...
drugi: a šta onda?
prvi: izgleda da mu je niki đava, ne radi mi kako bi triba. tribat ću odvest tonobil u mehaničara, a ko zna koliko će me to doč.
drugi: aj neće više nego novi auto.
lako za to, tu kukaš i grintaš, a kako je meni, a?
prvi: tebi?
drugi: e meni.
prvi: a šta sad tebi? šta ti je?
drugi: ma ne znan kako bi ti reka, ali dogodija mi se teški shit.
prvi: shit?
drugi: e...
prvi: a?
drugi: eto to šta si čuja.
prvi: a nisan ništa čuja, ne znan ja šta je tebi.
drugi: ne znaš, a?
prvi: a ne znan, e... otkud bi zna?
drugi: a meni se pari da zna cili split. i da mi se svi smiju.
prvi: ma šta?
drugi: našla je jubavnika, eto šta.
prvi: ko?
drugi: ko? ko? kokalo, moja vrla žena, eto ko.
prvi: asti sto. a otkad to? i koji je to, a?
drugi: kako san čuja već tri miseca. i niko mi nije tija reč, a svugdi se š njin pokazivala. navodno je to neki lik ča ima kafić. samo još ne znan koji. morat ću skontat i onda mu poč u ti kafić dat dvi po čunki.
prvi: a zašto? ne razumin! tebe je sad šticalo ča je ona našla jubavnika, a ti š njon ne greš leč već sedan godina i šta ja znan imaš dvi jubavnice, a di su ti tek one za koje ja ne znan, a?!
drugi: ma drugo je to. šta se koga tiče ča ja jeman jubavnice. to je tako. ali da će ona poč tražit jubavnika, to, to nisan moga virovat. nevjerojatno. razvest ću se. zadavit ću je. nju i njega. ona će meni poč rogove nabijat. kurbetina jedna.
prvi: aj smiri se.. odavno te opće nije briga. ne greš š njon leč, ne kuva ti, ne pere ti, čak i ne živite u iston stanu. jesi normalan? očeš završit u pržunu zaradi tamo neke šempje, a?
drugi: nije to nikakva šempja, to je moja žena i našla je jubavnika.
prvi: ne razumin, odavno kažeš da te za nju nije briga, a sad kad je stiga jubavnik fotan si i tuka bi se. oli si đelož?
drugi: jesan. đelož san i puknit ću više. sve bi joj oprostija, ali da nađe jubavnika, e to, to je stvarno prestrašno.
prvi: a tvoje dvi jubavnice ča ja znan? i još sve one za koje ne znan?!
drugi: ma drugo je to, to se ne računa...

e tu san došla do moje omiljene sike, tribalo se još kalat niza šumu, složit robu i skočit u more.

dobro su me nasmijala ova dva, nima šta.

najbolja mi je zadnja rečenica koju san čula. i predpredzadnja.

ča đeložina čini o' čovika, a?

ča mislite oče li se poč pomirit sa ženon ili će se razvest?
baš bi bilo interesantno doznat, e... :)

nedjelja, 12. lipnja 2011.

subota, 11. lipnja 2011.

*****

e.. ovo sve skupa sta se izdogađalo da se nekoga potiže stinon i pepeljaron zato šta je drugačiji je krajnje necivilizirano, a mislin da su najžešći bili oni koji su sami zapravo homoseksualni, ali to ne bi priznali. ja sam heteroseksualna i niko mi na ovom svitu ne smeta ako se u nikoga ne dira. iz psihologije je poznato da ljudi oštro reagiraju na ono što im najviše smeta kod njih samih. daklem, svaki oni ča je ita stine po mon mišljenju ima teških problema sa vlastitom spolonošću i ne ćuti se dobro u svojoj koži (no to ne priznaje) jerbo da nije tako danas bi ima/la važnijega posla od itanja stina. kojega posla? npr. odvest curu ili momka na kupanje... ili radit nešto, zašto ne, ne može se samo razbijat, krast, ubijat i ne radit ništa...

četvrtak, 9. lipnja 2011.

*****

e vaki, baš vaki tribamo EU.
bez falšeta (dokumenata, potvrda pa čak i vlastite smrti) će im bit dosadno.
mene sram zbog ovakvih, ali ko mi je kriv ča san blesava, pa živin pošteno.


a zašto ne popiju otrova umisto vode?

e... postoji jedna vrst svita ča mi je puno draga, ono priresla mi je za srce. ja tu vrst puno volin, a ne virujen da će mi iko poč kontravat, pa poč reč da nisu i njemu dragi.

kakvi su to, a? evo jedan primjer: mala bidna nasjela, pa išla bit jamac za kredit, a kako lik nije plaća rate za tonobil, počele su stizat njoj na naplatu. tonobil je bisan i triba puno pinezi za njega koje mala narafski nima. srića u nesrići je ta ča je mater o' male ipak uspila temu liku vazest tonobil, pa sad plaća rate, ali se u tonobilu i vozi. jerbo moglo je bit i drugovačije tj. da plaća rate, a da tonobil još vozi lik na prevaru nalik.

plaća rate, ali i pravda svoju čer, ka ono, mala je malo blesava, oli je znala ča čini... i ne samo ovu svinjariju vengo još 101 joj prašta i pravda. i kuka zašto se baš njoj to događa. majčina jubav je velika i prevelika, znan, ali ova mala izvodi jerbo su joj uvik u životu sve puštali i popuštali. nikad je niko nije prikorija za ovo ča čini. i sad jemaju čudovište, ali i dalje ne razume da su sami krivi za to, e...

ši, jerbo ne razumi mala bidna ništa, a? nije joj kjaro, a? a ča ne popije otrova umisto vode kad joj ništa nije kjaro. kako to nije falila, a?

ova je oštetila sebe i iznevirala mater, ali ovakva vrst svita voli oštetit i druge. jeman priliku vidit puno pristojne i vridne dice, ali vidin i vagabunde, neradnike, lezileboviće. kako? a vidin, nisan nezainteresirana za sve oko sebe, gledan, pa vidin.

muče takvi u skuli profešure, poslin se negdi utriraju priko veze, pa i šefu maltretiraju možđane i đigericu. na kraju ih i šef bude štuf, pa ili postanu političari i ne rade ništa, odnosno rade nam svašta ili doma leže i ne rade ništa. narafski, uvik se nađe neka budala koja će ih hranit, ako niko drugi, postoje porezni obveznici.

daklem, kad se takvi koji bidni ne razume ni di su ni kud su uvale u politiku, onda jemamo pljačke, nemoral, lupeščinu i sve oni bidni ne znaju i ne razume ča potpisuju i ča rade. ništa im nije kjaro. niko ih nikad nije temeljito prikorija, počevši od roditelja, pa nadalje i zaključili su da im more bit da budu neodgovorni, blesavi i blentavi.

a kako to nisu popili otrova umisto vode, a? tu nisu bili blesavi, pa falili, e...

e sad, ča roditelji koji nisu dobro odgojili svoju dicu pate razumin, ali zašto moraju i drugi patit radi takvih, e, to mi stvarno nije kjaro... i oču, priznat ću van, toliko san infišana u takve i baš san nesritna ka ih ne vidin i ne čujen, nima šta, e... jušto tako. :p

spli'ski teatar

spli'ski teatar

spli'ski teatar, a photo by XVII iz Splita on Flickr.

utorak, 7. lipnja 2011.

******



libar, dite

guštajte, skroz dobra pisma...

dvi tri riči o kvaliteti

cedevita je uvik cedevita, gavrilović je uvik gavrilović, sirnica (a i svaka pašta) iz kirigina je uvik specijalitet iz kirigina. je li njima smeta ako ih netko dođe glumit u susidstvo? evo i ovoga uskrsa je isprid kirigina bila fila, oni ča su do njega nisu mogli ni mukte sirnicu nikome dat... toliko o kvaliteti. kupci je prepoznaju. i nisu glupi da bi falili vrata...

kartolina

kartolina by xvii - klik za veće


tu san negdi, u splitu, između rada i kupanja...

i sve vas lipo pozdravljan!

ponedjeljak, 6. lipnja 2011.

fala in ča mi nisu kupili jurilicu



e... tata i mama imaju bezobrazno puno pinezi. obično ne znaju objasit kako. njihov sin je poseban, nadaren. zaslužuje patike od nekoliko iljada kuna i bisnu jurlicu čak i prije polaganja vozačkoga. s takvim gardom novinari ča notaju crnu kroniku jemaju posla priko glave, mrtvi i materijalna šteta na sve strane. danas je još dobro i prošlo. 4 mulca u bisno auto na kašteletu. poprilična doza bahatosti i ravno u zid. čulo se bum, tras. nije bilo mrtvih, samo materijalna šteta, soren livi prednji kraj.

takvi su svugdi, u tunelu, na ulicama.
liti posebno podivljaju.
ugrožavaju sebe i druge.
bože prosvitli im pamet. i njihovim roditeljima.

mojim roditeljima pak hvala šta su obični ljudi, šta nikad nisu imali pinezi za razbacivanje i šta mi nikad, ali baš nikad niti jedna skupa stvar tipa brod, auto, motor i sl. nije kupljena ka neka nagrada.

meni je bilo normalno da odlično učin i za uspjeh nisan dobila nikakvu jurilicu, a da vam pravo rečen i da mi je to neko tija kupit ja bi rekla da mi to ne triba. vozački san išla polagat iza 30, a vozin mali šesni autić renault twingo prosječnoga motora. vozin kad baš moran, a i dalje gren na noge koliko god mogu jerbo nam je dragi bog da noge da njima hodamo. i danas san išla na noge... tako mi je najdraže.

nikad mi niko nije reka da san viša vrsta, nešto posebno i temu slično i da se jeman prav bahatit. vozin uvik malo ispod znaka. cesta nije samo moja. ne, ja nisan nikakav nadnaravni vozač i za volanon moran itekako pazit. i kad san na noge moran pazit. pari mi da je prikovišje ovakvih ka ča su ovi o danas.

šta da je između tega tonobila i zida u tome momentu prolazilo neko dite?
neću njanci mislit.

zašto ovo ljudi uopce rade? ja mislin da je istina jednostavna, kad nima u glavi, ima u jurilici, pa neka se zna ko je mate iz pripi*dine donje i njegov pristolonaslidnik.

a ceste pune buža i loših tašeli. jušto za porsche i verari. e... e da je pročitat u životu koji libar, pa se spasit. stavit štagod u šupju glavu ča ni ne zna da je šupja.

ekola, gren ča. za danas dosta.

petak, 3. lipnja 2011.

iz škafetina ča se zove životna istina

e... jedan je advokat spasija pusti svit od smrtne kazne. znate li koliko mu se svita zahvalilo? NITKO. naravno da je tako jer zahvalnost je visokomoralna kategorija i vrlo su ritki ljudi koji je imaju. kad bilo kome nešto pomognete, ne očekujte zahvalnost, dapače, samo suprotno tj. nezahvalnost. samo uvik je onaj koji pomaže u boljoj poziciji od onoga šta čini zlo. pametan zna zašto.

srijeda, 1. lipnja 2011.

ako ti je teško, ma ja ću te saslušat..

pazite di naručujete bilo šta i je li to registrirano...

e...

država je najprvo čekala da pola poslovnih subjekata propadne i pozatvara, pa je konačno, kad je voda došla do grla, donila ovi zakon:
Veza
http://www.hok.hr/cro/press/objave_za_medije/donesen_zakon_o_zabrani_i_sprjecavanju_obavljanja_neregistriranih_djelatnosti

a u njemu bi tribalo pisat da se ništa ne smi radit za pineze bez poslovnog subjekta (zamislite do sad to nije bilo baš sasvin jasno, pa su mi službenici državnog inspektorata rekli da oni bidni nimaju na osnovu čega kaznit onega ča radi na crno - šta? bilo šta, sasvin je svejedno, svaki posal je isti i na svaki triba platit porez).

znači sad bi triba finit i teror onih ča poduke, instrukcije, repeticije rade na crno i čak jemaju meni koja već sedmu godinu tu djelatnost držin legalno obraza slat prijeteće poruke. e pa oni koji tako nešto napravi ili ponovi neka zna da više milosti neću imat, sve meni upućene prijetnje proslidit ću policiji.

ako san sve dobro shvatila, triba bi bit kažnjen i oni ča oglašava rad na crno.

ako se zakon bude provodija, vrlo brzo će se zaposlit novi ljudi i bit će bolje.

sad neko može reč jesi žestoka oko toga. jesan jerbo ne mogu svi i vozači i pješaci prolazit kroz crveno, a onda poslin kukat da je previše mrtvih i da ništa u ovoj zemlji ne valja. rad na crno je nešto šta je uništilo ovu zemlju i šta je napunilo džepove pojednih odabranih pojedinaca (da san ja kojin slučaj išla i samo 100 kn zaradit na crno, mene bi brzo čapalo i narafski da bi i bez novoizglasanog zakona imali osnove za to jer šta ovako ispada da su bili budale svi ljudi koji su sve ove godine radili legalno, ono, nisu morali, a kad su baš bili blesavi ko im je kriv... kako da ne? moš mislit... definirali su drugi zakoni sve, ali eto vlasti nisu bili dovoljno jasni jerbo su tili da tako bude.)

nisan zakon još pročitala, potražit ću ga, ali svakako bi bilo dobro da predviđa kazne i za one koji naručuju bilo koji posal na crno, od pituravanja, frizure, repeticija pa do ulja, meda, jaja i kolača iz garaža itd.

Šufit