plašite li se? :)
Libar Timbar - prema istinitim (strahotnim) događajima u Republici Hrvatskoj
srijeda, 31. listopada 2012.
utorak, 30. listopada 2012.
hehe
e... zafriškalo je. [zahladilo je]
laganini se oladila arija. [lagano se ohladio zrak]
je li se beštije uvučiju o' ispod kuverte, a? [uvlače li vam se životinje ispod pokrivača?]
oli barenko kod nogu? [bar kod nogu?]
kako stojite sa kušinon? [što je sa jastukom?]
selite li na kraju u tinel?[selite li na kraju u dnevni boravak?]
laganini se oladila arija. [lagano se ohladio zrak]
je li se beštije uvučiju o' ispod kuverte, a? [uvlače li vam se životinje ispod pokrivača?]
oli barenko kod nogu? [bar kod nogu?]
kako stojite sa kušinon? [što je sa jastukom?]
selite li na kraju u tinel?[selite li na kraju u dnevni boravak?]
ponedjeljak, 29. listopada 2012.
malo reklamice :)
Znanje vrijedi. Učite u Parametar doo. Radimo već devetu godinu. Hvala na povjerenju!
subota, 27. listopada 2012.
petak, 26. listopada 2012.
super
i danas san plivala dugo u moru. i još nešto. vidila san i dupina kako pliva. pravog pravcatog. :)
dan oslobođenja splita
klik za veće
e... na današnji dan dobri ljudi su istirali fašiste iz moga grada, slobodarskoga splita. da njih nije bilo, danas ni nas ne bi bilo. priča bi se talijanski, u skulama i na svim drugim mistima, marširali bi crnokošuljaši, batinali bi sve redom ako bi iko do danas i priživija, rvacka bi se zvala italija, sve ča misli bilo bi obišeno na rivi. zaradi tega fala svim antifašistima iz moje fameje i svih drugih fameja. smrt fašizmu zauvik!
i neka se mozak prosvitli svima ča crtaju svastike po fasadama.
četvrtak, 25. listopada 2012.
nisan ja međugorje...
e... najvolin kad roditelji misle da je dite jako pametno i to na njih, pa onda žele da ga gradivo cile školske godine naučim za 2 šk.h. i to iz matematike, fizike, informatike i elektrotehnike. da, da, jerbo šta su te sitnice, za koje je usput rečeno neko godinama učija i završija fakultet, za 2 šk h sata, e... još bi tribalo u to vrimena stat, dakako, ko je vidija tako pljačkat svit, pa ga ne naučit gradivo nekoliko godina za 2 šk. h, a? šta oču reč, a? ko sad uči, uči, a ko ne dolazi, neka ni ne čeka čuda poslin. ima i popravni. a može se godina i past... uostalom, ni ne mora se škola završit, ništa se ne mora, samo se umrit mora. ta nisam ja međugorje oli koje drugo svetište da se kod mene događaju čuda... ovo sam napisala sad jerbo je na kraju šk. godine uvik ista pisma. zovu brižni roditelji i pod hitno im triba da dite koje cilu godinu nije radilo ništa, prođe. ove godine takvima neću dignit slušalicu. NEĆU. jerbo, kad je bilo za iphone, nisu siromašni, samo do kraja svemira i nazad bezobrazni. a meni dosadija bezobrazluk desetljećima podržavan od vlasti koja (ma koja bila) konstantno veliča neznanje. ne gospodo, znanje vrijedi, a do njega se dolazi uz puno rada i reda. čuda nema. stop.
srijeda, 24. listopada 2012.
utorak, 23. listopada 2012.
stari split
butiga bonačić
e..
našla san danas na internetu litrat butige bonačić, pa di ću š njin vengo ovod. prije šoping centara i trgovačkih lanaca, bilo je isto splita.more bit da to mnogi i ne znaju, ali je, split je postoja i prije jokera. i pari mi da je bija puno bolji vengo sad. split je onda jema dvi kultne butige, bonačića i mikačića. bonačić je prodava spizu i bija je u kali ča spaja peristil i pjacu, a mikačić je bija na drugu bandu, ka se s pjace odilo put glavne pošte. mikačić je prodava brokve i vide na šake, a i ostalu gvožđariju. kako mi je sve to ispripovidija pokojni dida, tako san i odma čin san ovi litrat ugledala znala ča je butiga bonačić. ekola, guštajte, lip je dan.
ponedjeljak, 22. listopada 2012.
koča
e, za peškat ovakav litrat triba se dignit rano. slikala danas u splitu prije jutarnjeg plivanja
nedjelja, 21. listopada 2012.
petak, 19. listopada 2012.
cukre
moja maca Cukrić. danas je 19.10.2012. nevjerojatno je toplo. ja sam se kupala u moru i plivala dugo, a Cukre se zamotala u deku :))))
utorak, 16. listopada 2012.
stare kartoline
Hajduk 1914, prva kartolina (razglednica) HNK Hajduk - nađeno na facebooku tu:
https://www.facebook.com/#!/pages/Dalmatia-old-postcards/189038037775455
klik za uvećanje
https://www.facebook.com/#!/pages/Dalmatia-old-postcards/189038037775455
klik za uvećanje
ponedjeljak, 15. listopada 2012.
nedjelja, 14. listopada 2012.
*****
e... nedilja. bila san na zvončac. poza tega na marjan. preplivala san i kašune u oba smjera. našla san dobro misto za tonobil ka san se vratila. kosa mi vonje na šampon, a tilo na onu najlipju pinu ča je u plavu škatulu, a zove se sa slovon a. i obid se slistija. riba, e... a to puno volin. a šta ću sad? najbolje malo pogledat ča jema po kvartu i svitu na oti internet, poza tega posal jerbo ja svaku nedilju radin, a nač će se i za večer koji gušt. ništa mi neće ovi dan pokvarit :D
subota, 13. listopada 2012.
Oliver Dragojević - Hajdučka
jedna o' dišpeta.
jerbo, znači nan on puno višje vengo ča u foje piše...
srijeda, 10. listopada 2012.
utorak, 9. listopada 2012.
The relaxing rain and gentle instrumental music
u splitu dvi tri kapje kiše, realno,
ajmo ča pogledat i poslušat nešto lipo virtualno :)
nedjelja, 7. listopada 2012.
kako će bit kad bude red
e...
sad kad nan uvedu veeeeeeeeeeliki red, bit će ovako nekako. ni slučajno neš moš pivat kad ajduk tuče, njanci šotovoće u svon banju. narafski da ni zvižđanje ne dolazi u obzir, njanci kad sudac lupež kontra svih zakona i pravila fuzbala dosudi penal u korist dušmanina. ako baciš špicu o' trišnje priko ponistre, odma ćeš otvorit takujin i platit kaznu. ne da bog da te ko liti vidi na plaži da si se zamota u šugaman i da minjaš mudantine, odma će te optužit da si u javnosti kaziva gujicu. od policijota ti je najbolje odma uteč. ono čin ih vidiš, biži ča te noge nose, pa ča je sigurno, sigurno je. jerbo, oni te uvik moredu optužit da si ih vriđa, a ti dokaži da nisi. u veće grije se nemojte njanci probat upuštat. ne naslanjajte se na tonobil, njanci na svoj, ne sidite na zatvorenoj trafici oli kakvoj ogradi. utrnite radijo u tonobilu, a i oni u kužini. ne slušajte njanci oni na slušalice ča se utriraju u uvo. kad van ko svašta izgovori, ni slučajno mu ne odgovarajte. činite fintu da ste furešti i da ne razumite njanci jednu rič, ono, nije van kjaro. jerbo, ako samo zucneš, nafrka si...
a veliki lupeži će i dalje bit velike čunke. jopet će izist vuk tovara. sjaši kurta da uzjaši murta. njanci jednu kurbetinu neće kaznit, njanci jedan kažin zatvorit. svako govno će i dalje pišat di stigne, srat isto. palit škovace, činit požare, krest banke, pošte, firme, gradski i državni poračun. otimat aeroplane, činit terorizam i svako drugo zlo. i narafski, najveći problem će bit samo jedna špica o' trišnje oli jedne prominjene mudantine o' onega ča nije njihov. a njiovi su zna se hopa-cupa u postelju svi skupa. i nisu kurbetine ni kurbini sinovi, ma ke, e. časni i pošteni ljudi. cinjeni. svugdi, ma u mojin jočima ne.
subota, 6. listopada 2012.
mrduja 2012
ne bi ja bila ja da bar jednu sliju nisan peškala - klik za veće
http://www.flickr.com/photos/xvii_st3/8058961039/sizes/l/in/photostream/ -
putem linka i vrlo velika slika :)
http://www.flickr.com/photos/xvii_st3/8058961039/sizes/l/in/photostream/ -
putem linka i vrlo velika slika :)
četvrtak, 4. listopada 2012.
srijeda, 3. listopada 2012.
iz jezika roda moga :)
e... postelja. ta lipa rič. kako dobro zvuči. puna su je justa. ne moš tako lipo reč krevet ka postelja, e... a kušin, a? kako to vonje na slatki san, puno drugovačije o' riči jastuk. za imbotidu je još rano jerbo još skačen u more, ali lancun je jušto za sad. i nije isto kad rečeš lancun i kad izgovoriš plahta. je li tako, a? a kantunal, armerun, te lipe stare riči ča te site na didu. oli kočeta, još starije o' postelje. i vratiš se odma kroza riči u neko staro vrime i lipje zaspiš. laku noć, lipo spavajte i čagod šesno sanjajte.
utorak, 2. listopada 2012.
četvrtak, 27. rujna 2012.
srijeda, 26. rujna 2012.
e... izgubit busolu, e... znate ča to oče reč, a?
splićani će znat, a oni drugi neće, ma friga mi se. izgubit busolu ne znači poludit tutokompleto, pa vazest kalašnjikov i pobit po pjace oli rive, a u najgoren slučaju pun ajdukov stadion. to je jušto to, poludit tutokompleto.
izgubit busolu je nešto drugo, barenko za moj pojam.
znaš ono ka si višje štuf svega, kad višje ne moš izdržat, kad ti se prilije pjat, kad višje ne moš kupit u sebi, kad je dosta svega, kad si odlučija reč finito, ali ti je toliko prikipilo da to neš učinit na miran način, e...
švogat ćeš se onda na nevinin susidima koji kad se mrvu boje promisliš i nisu baš nevini i mili ka janjci, pa ćeš im zbrojit sve punte, dodat ćeš čak i lišine, i reč ča ih pripada, a i malo višje oli i di koju besidu koju njanci pas s maslon ne bi poliza. zapravo puno takvih besida. poslin ćeš dvi ure dolazit sebi, u boljen slučaju učinit ćeš kamomilu, a u goren stavit krpu o kvasine priko ćiverice, ali narafski ni susid/a zaradi koje si izgubija busolu neće proč lišo. ako je neko drugi izgubija busolu, pa učinija isto, smijat ćeš se o' uva do uva jerbo se baš onda kad se izgubi busola moredu čut najlipje i najžešće riči o' pravoga, sočnoga čašćenja ričima koje je samo u split tako kako je.
narafski, opće nigdi nije definirano da samo nevini susidi mogu ogrist. dikad to more bit i profešur u skuli. recimo, ka je jedan izgubija busolu na elektroteknički fakultet, švoga se na način da je aktivira pompjerski aparat i pina se raširila po cilom hodniku di je bila kapunjera o' onega zaradi kojega je izgubija busolu. sićan se i rumbanih vrata u elektrotekničku skulu ka je jedan drugi isto izgubija busolu. narafski, nije poželjno gubit busolu tako da jema materijalne štete, pa potegnit stinon u cakal oli probužat gume o' tonobila oli barenko bičiklete i slično jerbo je onda obično triba i namirivat, ali ono, kad poteče potok, ma ča potok, rika lipih riči, e to najvolin i ka ča san već temeljito objasnila najbolje je kad čuješ kako se drugi itaju ričima.
ka se karaju u dalmaciji narafski oče reč svađaju. baš tako jerbo kontreštavanje je nešto drugo, to je razmina mišljenja ufino, a karanje je isto to samo ugrubo.
karat mi se triba, karat se oču - reka je jednom boris dvornik, a to ti je i jopet malo drugovačiji poriv kad ti tako dođe jerbo onda u čin karanja greš smišljeno, s predumišljajen i dobrano guštaš u temu; recimo ka ja kad san bila ogadit onu glavnu o financija u grad split, sićate se, ono, kad je došla na pripametne ideje kako će mi ukrest pineze iz takujina. e onda san joj tot u tu kancelariju di je do tega dana glumila niku veličinu ka da je kleopatra oli koja druga važna faca rekla sve ča je pripada i pri tome san guštala. da san izgubila busolu, e, onda bi mi poslin tribala kamomila, a ja san se vraćala pivajući. doduše šotovoće, da ne strašin svit ča šeta po rivi u višegodišnjoj izgradnji, jerbo ne znan pivat, ali bolje ikako, vengo nikako.
značit kontreštavat je jedno, karat se drugo, izgubit busolu treće, poludit tutokompleto četvrto.
ne triba mišat te pojmove.
di se još more izgubit busola, a? po butigama, u banku, poštu i sl. kad svit neće da čeka filu, vengo trče priko reda, svakako. kod šefa isto. doma, zaradi fameje isto. riđe zaradi beštija. najčešće zaradi zviri ča se čovikon zove. kad greš po kapunjerama o' državnih i javnih službenika je pravo čudo ako je ne izgubiš. mirakul, e... dalje, na ostavinskin raspravama, brakorazvodnim parnicama, sastanku kućnog savjeta, svin ostalin sastancima, od onega radničkoga savjeta iz mračnog doba socijalizma i socijalističkog samoupravljanja, priko partijskog i svih inih, pa do današnjih iz doba svitloga nazovi kapitalizma ča se sastanče od jutra do sutra u svrhu poboljšanja neproduktivnosti. more li se još di izgubit busola, a? da more li, e, uajme koje pitanje, a? evo recimo kad ja gledan ajduka i kad vidin da mu sudac bezočno krede, ono, ka da je stavija šal o' dinama i doša tako okićen sudit, odma izgubin busolu, pa mu vičen sve one riči koje mu triba reč, grijota je samo ča me ne čuje , ne morejerbo na poljud nisan bila skoro 20 godin. narafski, moš bit toliko fotan da izgubiš busolu i na sastancima filatelističkog društva oli kluba ljubitelja šaha jerbo uvik ti neko digne tlak, nekoga ti je višje dosta, gotovo je finito, ili ćeš mu reč ča mirita ili ćeš krepat. busola se žestoko more izgubit i na peškariji oli na pazaru, a posebna su gubljenja kad voziš tonobil splitom koji kroza jutro pari indija a to je ka ča znate iz pučke skule ona zemlja na istoku u kojoj vlada tutokompleto konfužjun, ali kako kažu oni jemaju nike posebne filozofije i unutarnji mir i tamo se busole ne gube. ko će znat je li to istina, a? i di bi na kraju čovik triba poč a da je stvarno ne gubi, a? na zapadu bi bilo još luđe o' velikoga stresa, pa bi brzo puka film (ovo je davno sklepano, ali je sad u eri digitalaca za muzej i više ni ne zvuči strašno ozbiljno, e) , na jugu bi moga guštat sa šimijama, nilskin konjima, konkondrilima, elefantima i žirafama, a na sjeveru bi ti se smrzla gujica. duša i tilo.
i na kraju, nima mi druge, vengo stoj tu di jesi, dikad čini kuco, dikad reci. :D
subota, 22. rujna 2012.
petak, 21. rujna 2012.
srijeda, 19. rujna 2012.
utorak, 18. rujna 2012.
e moj narode
evo vam gren reč nešto zanimljivo. imam neke motivirajuće libre o biznisu. ja sam ih progutala, doslovce, bili su tako dobri. no, pročitala sam ih, dobro znam šta su rekli i rekoh ajde da ih ponudim antikvarijatima, možda još nekome pomognu. gospođe šta drže antikvarijate su mi bez problema otkupile knjige iz raznoraznih područja, a biznis libre nitko nije tija. rekle su mi: u ovoj zemlji ljudi ne žele raditi, ne žele biti poduzetnik, teško će to netko kupiti, a nama se onda ne isplati otkupiti. jedan je čak žena i imala već na polici, kaže eto, godinama tu stoji, nitko ga nije niti pogleda... e moj narode :(
pitanje je zašto je to tako?
ponedjeljak, 17. rujna 2012.
proletilo je vrime
pred točno 8 godina osnovala sam firmu. jušto na današnji dan. kažu ljudi da nakon 8 godina ili radiš ili te više nema. uspila je preživit. uspila san i ja preživit. uspila sam priko nje pomoći i sebi i drugima. uspila san da se radi i to legalno ono šta ljudima triba, a uglavnom se do tada nudilo ilegalno - poduke. radimo mi i druge djelatnosti,ali konkretno oko poduka, pritila mi je organizirana mafija koja ih radi na crno svaki dan, provokacija i provokatora je bilo svake vrsti, ali ja se nisam dala i svaka baš svaka poduka koju smo mi prodali bila je i stručna i legalna te su za nju data sva davanja državi. danas je to uhodana djelatnost, a ja osobno sam naučila mnogu braću, suside, rođake, prijatelje iz razreda i sl. da nisam radila dobro, ljudi ne bi došli opet, a dolaze. nisu blesavi i vide razliku između oglasa koji ostavlja pajo patak imena realnog poznatog, ali često izrečenog kao nije bitno, sumnjive naobrazbe i paprene cijene. gruba su vrimena, teško je, teškoća uvik ima, nikad nije idealno, ali ide se dalje. dapače, već za koji dan idem i sa nečim novim. trenutno imam problema priko glave, ali sređujem ih a i ideja priko glave, pa radim i na njihovoj realizaciji. ništa od pokrenutoga i uhodanoga neću zatvorit, radi se i radit će se, kreće i novo, a bilo bi i još puno toga više da u hrvatskoj već dvadeset godina ne caruje bolešćina koja se zove antipoduzetnička klima. vrlo lako da ću neke stvari širiti i na eu, a kako uvik volim reč, za poč u ameriku meni tribaju samo jedne patike, jedne rebatinke, dvi majce kratkih rukava, jedan džemper i jedna zimska jaketa, pasoš, još koji dokument i ništa više, za me straja nima. a u ameriku bi napravila firmu i radila i zaradila puno više i brže nego lipoj našoj tako da meni samo more bit bolje ako i pođen ča, nikako gore. šta još reč, a? fala svima onima koji su sve sa menom strpljivo gradili, a fala i onima koji samo čine dišpete i zlo, da takvih nima, ne bi bilo ovako zabavno, uzbudljivo i napeto. gren dalje, novi izazovi su isprid mene, jedva čekam :)
nedjelja, 16. rujna 2012.
****
još malo pa pajun. i sutra ću radit, i sutra ću mislit kako račune i obveze platit, i sutra neću od države, a ni od bilo koga drugoga ništa dobit. od nikoga ni ne tražim ništa iako od mene svi redom nešto traže. ono, normalno je da traže i normalno je da postoji niža i viša vrsta, jedna uvik daje, druga uvik uzima. odreći ću se još koječega bez jaukanja i mjaukanja. pokrenit ću i još posla, neka ga. prelistat ću novine na netu jer tiskane odavno ne kupujen. vidit ću kako neki nariču nad privilegijama koje bi mogli izgubiti ako država ne bude još uspila iščičat meni i nekolicini budala koje su ka ja. vidit ću ljude kako čeprkaju po kantama i traže komadić kruva, a možda će negdi reč i koju rič o svim onim tisućama koji rade, a ne primaju plaću, naravno ako budu štrajkali glađu. zaključit ću i još jednom da zakoni tangiraju samo jedne, a za druge ka i da ne postoje. strugat ću i dalje sama stropove i pituravat kuću sama jer za piture neman ni novaca ni živaca. gledat ću di je akcija i 70% sniženja. imat ću 1001 brigu da neko ne bi ima ni jednu. svi redom će vikati o svojim pravima i naricat nad teškim životom koji uključuje pozamašne plaće, litovanje i zimovanje, a ja ću i dalje radit i još štagod stvorit. dakako da će bit tako, drugačije ne znam. ma zapravo ne, sutra ću radit, ali neću više pogledat vijesti i tv. hebe me se šta neko rumen i debel neće više dobijat nekoliko prosječnih plaća u takujin, a neće se ni pojavit na poslu. zašto bi mi takvih bilo žaj? meni je uzeto sve da bi takvi imali prikoviše. sad ću malo mislit na sebe. i na moja prava.
subota, 15. rujna 2012.
utorak, 11. rujna 2012.
*****
e... najprvo se upiše u dičji vrtić priko reda zaredi tega ča je to mali o' stipe oli mate, a reka je i don vinko koji rič za to dite ča pripada višoj vrsti. poza tega u pučku skulu ne uči ništa, ali nima veze, pametan je mali, iđe to njega, a upisat će ga koji ravnatelj za lipe oči i srednju za zanimanje ranga tehničara brez ikakvih problema. dok dura srednja ka viša vrsta i dalje neće učit, a svakako će poč i gonjat kakav tonobil brez vozačke jerbo vid vid šta je mali pripametan, šta će mu vozačka, annn????!!!!! poza tega će priko veze pomirisat vakultet, ali šta će to njemu, jema ih on i vako deset, pa mu ga ne triba finit. priko veze će se i zaposlit na misto za VSS, a svakoga koji se usudi reč dosta je bezakonja će proglasit državni dušmaninon broj jedan i tražit ne samo njegovu ostavku vengo i istrebljenje. takav je život u zemlji seljačina (razlika između seljaka i seljačina je kako znatebitna), na brdoviton balkanu. i onda se čudimo kako nam je... tako nam je jerbo od vrtića pa do groba samo lud ide pošteno. i da, dok ovaj narod bude toliko ljubija mito, neće bit bolje.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)




















