Libar Timbar - prema istinitim (strahotnim) događajima u Republici Hrvatskoj
subota, 20. kolovoza 2011.
petak, 19. kolovoza 2011.
vestibul - bili smo na vrj :)
e... skoro san zaradi ovih litrati provela noć a možda i vikend u etnografski muzej. tot narafski najprije morate doč i platit kartu da vas puste gori, na vrj vestibula. karta je 10 kn, a za te pineze morete vižitat i etnografski muzej.
dobro, idemo gori, učinin slije i da ćemo poslin u muzej kad ono zatvorena vrata.
probajemo kvaku.
zaključani.
lupamo.
niko nas ne čuje.
e da smo barenko u muzeju, tamo ka muzejski eksponat jema jedna kamara s kočeton, pa bi mogli tu prinoćit (i to bi usrid sezone bija najpovoljniji smještaj), vengo vanka, a jopet zatvoreni.
šta ćemo sad? očemo zvat upomoć, vikat ajuto mama mia, a?
ma ke, samo san malo bolje uprla tu kvaku i vrata su se jednostavno otvorila.
znan da ste znali da smo bili spašeni jerbo da san ostala tot zaključana, ne bi bilo ovih slija sad ovod, e...
a je li tako da su prva liga, a?
četvrtak, 18. kolovoza 2011.
marjanska špina
e... najbolja voda na svitu teče baš tu.
kad san daleko od splita, žedna san, žedna san te vode. kad san tu, sritna san ča je jeman. :)
tiramola
e... još samo malo i uši će bit priporođene. ka da je bilo lako ovako visit, a?
manuš - split
srijeda, 17. kolovoza 2011.
skloni im se s puta...
šta mislit di su išli?
ja mislin na popravni...
ponedjeljak, 15. kolovoza 2011.
sve ću preživit...
prigodno
gospe moja.
kako te dvi riči ovod u dalmaciji posebno zvuče.
puna justa.
danas je velika gospa.
evo bokunić pisme, ovo je snimka uživo, sa koncerta ča je bija 09.04.2011. u lori,
dosad je nisan objavila na internetu.
petak, 12. kolovoza 2011.
sa kupanja
hehe iako san mislila da večeras radimo do 8 uri,
jedne poduke su bile odgođene.
i šta ćemo sad, a?
narafski, ajmo na more :)
srijeda, 10. kolovoza 2011.
utorak, 9. kolovoza 2011.
ponedjeljak, 8. kolovoza 2011.
nedjelja, 7. kolovoza 2011.
subota, 6. kolovoza 2011.
forcu crpin iz lipote...
uz obalu marjana
dok još nima svita...
neprocjenjivo :)
e... ovo mi je dalo force za ono ča ovih dana slidi:
a) rad u firmi i
b) pituravanje kužine :)
bi li neko pomoga?
nitko...
e tako san i mislila da će bit.
dobro, uzdat ćemo se u se i u svoje kljuse,
ka uostalom i uvik do sad :)
slije uvećajte klikom...
petak, 5. kolovoza 2011.
litrat koji je kontra ričima
nisan dugo ostala vanka, vratila san se doma, uključila klimu i rekla dvi riči, đelato & sok.
e bravo, jema i taj litrat (ta slika), ti jarboli gori...
litnji đir: šetanje, kupanje, gušti







sve morete uvećat klikom. a ko me slika, a? e to van nećem reč, nećemo otkrit sve tajne :)
koliko mi je godin? nećemo lagat, to nije lipo. 38 punih, na jesen 39.
more sad niko reč da jeman prikovišje oli premalo kili, da mi je kosa prečupava, da san prikovišje pocrnila, da mi je lip oli ružan kupaći i još svašta nešto, opče me nije briga.
friga mi se za sve, danas je jedan tako lip dan i ja ga nastavljan guštat, bilo kome pravo oli krivo, e...
četvrtak, 4. kolovoza 2011.
radi li išta prometna policija u splitu osin šta moj tonobil paukon diže s parkirališta?
inače ne beštiman. zapravo to činin ritko. malo kad. kako kad je beštimja ovod ka molitva, a? to za muške moremo reč, ši, ali za žemske, ma ke, nije ženstveno. šinjorine koje su iz poštenih kuća u kojima matere i babe drže do dobrog odgoja ne beštimaju. ne beštimaju baš zato ča su šinjorine, a ne peškaruše. gospoje u split isto ne beštimaju. peškaruše su te ča će nekome poč vikat štraco i škovaco, fini svit to ne čini.
ako se dogodi da ja zabeštiman, znači da se dogodilo nešto prestrašno.
šta, a?
uletija je sa bilin mercedeson na trotoar o' isprid otp banke u gundulićevoj. vozija je po trotoaru ka lud prema dalmi. skoro me je satra. vikala san mu šimijo, šimijo, jesi li normalan, a?
onda je kroza ponistru pita dvi šinjorine da ča mu govorin, a one će ti njemu odma, brez ošervat se: majmune, rekla ti je da si majmun i nije falila.
kroza to vrime san već bila prošla.
puten san se mislila kako san puno uvridila bidnu šimiju i da san falila.
tribalo mu je štagod drugo reč. nešto ča neće vriđat poštene i šesne beštije.
da mogu ponovit, vikala bi mu stvore. stvore, jesi li normalan, a?
mislin da ništa drugo nije prikladno.
srijeda, 3. kolovoza 2011.
svega pomalo, odmor i rad
utorak, 2. kolovoza 2011.
volin život
e... svaki dan u foje zrće. gole čiče i gujice. raskalašenost. droga i pijača. navodno dobra zabava. in misto i tako to. gre se tamo i za to pinezi mora bit.
ko voli, neka izvoli. nisan taj đir. ma ke, e...
zašto, a? ka prvo moran gledat u moje formule, uvik nikoga posla jeman. toka me učit dicu i študente i moje uzbuđenje je svakako u dobro održanom satu, uspješno izvedenim jednadžbama. ni najmanje me ne zanima pijana zabava na zrću.
kupat se volin. 6 miseci godišnje san u moru, plivan, ali na nekin drugin mistima.
od razvikanih plaža volin poč na slanicu (otok murter) iako do tamo iz splita jeman vozit oko uru i po do dvi ovisno o konfužjunu na cesti. tot volin poč jerbo se lipo vide kornati. more i borovina tot posebno vonju, a najlipše je narafski kad nima prikovišje konfužjuna, a to oče reč u deveti misec.
tamo trenutno nisan jerbo moran radit svaki dan. tonobil mi je još u servisu zaradi štete od krupe, pa je dobar i merjan.
evo dva litrata. ovo je jedno misto di volin doč. tu zapravo i nima mista i zato to misto i je super jerbo mi tot ne skače trista svita priko glave i oko glave. stvari stavin u boršu, boršu na stinu, presavinen šugaman, stavin ga na siku, sidnen na tu istu siku, noge u more, očale na oči, libar u ruke i taman za me.
kad tek dođen, sidnen, pozdravin moje more, ispričan mu ča je dobroga, a ko me snerva. more mi reče da me voli, pruži mi svu svoju jubav i narafski da je život tako lip. okupan se, čitan, gledan put resnika. pa i jopet sve ponovo. pa i jopet. i jopet.
ovde se uglavnom kupaju kulturni i zgodni ljudi, pa moren i njih gledat.
ne dosadi mi doč na ovo misto iako ima šta do tu hodat. kako mi ne dosadi, a? a lipo, evo sad ću van reč. ja san sritna ča san živa. sritna jerbo san se u prvih sedan miseci čak dva puta suočila sa vlastiton smrću. malo je falilo, ali san joj hrabro rekla, biži ča, još živit oču ja i tako san je potirala. niste to ni osjetili priko moga bloga. ne, nisan bolesna, fala bogu ne patin od ničega, to je jednostavno bija sticaj okolnosti. jednom vrlo visoka fibra, priko 40. drugi put vađenje zuba koje je parilo da će ići, ali se na kraju zubarica borila za moj život i mene jer se puno toga tot bilo zakompliciralo i fala bogu na njenom trudu i znanju. zahvaljujući tome san živa, a već mi se temperatura tila bila snizila nekoliko stupnjeva i puls se počeja gubit. dršćalo mi je cilo tilo. fala i mojoj želji za životon i onome ča san znala kako smrti reč biži ča, nije još moje vrime, oču živit.
oču živit. eto u tome je ključ svega. oču živit. tako se stvari postave i to je to. ja stvarno volin život. dižen se ujutro najranije dok još spava split. gledan svitanje i guštan. odradin cili posal i onda liti na more, zimi na trčanje ili nešto drugo, npr. crtan, čitan, pođen do grada itd. može i obrnutno, ujutro najranije plivanje, popodne posal. ne znaš šta je bolje, e...
i nikad mi ne dosadi jerbo volin život. stvarno ga volin.
sritna ča je živa, najlipše vas pozdravlja xvii :)
ima svita ča voli bit ponižavan i mučen
postoje i gliste. brez kičme. brez stava.
pužu. gmižu.
na početku im je i teško tako. pate.
kroza vrime se naviknu.
na kraju čak i guštaju tako.
drugačije više ne znaju.







