e...
Digitalizacija po rvacki: kamere nigdje, zapisničarke posvuda.
Počele su radne aktivnosti poslin lita. Pravosuđe također puno vridno radi.
No, postoje veliki problemi koji su i meni konkretno stvorili probleme, pa se borin da se ti problemi riješe i zaradi tega notajen (zbog toga pišem) Libar Timbar - online libar (knjigu) u nastavcima i u njoj se kako vidite tičen prošlosti, sadašnjosti i borin za bolju budućnost jerbo (jer) ne želin da niko više u Hrvatskoj prođe strahote koje san ja prošla. Kroz tekstove iznosin datume, imena, činjenice, šta je ko napravija i šta ko nije napravija, a triba je napravit.
Ministarstvo pravosuđa i digitalizacije dobilo je sredstva (od EU i Amera) za uvođenje snimanja sudskih ročišta.
-
Građanima je obećana transparentnost, sigurnost i kraj manipulacija zapisnicima.
-
U stvarnosti je drugovačije: kamere ne postoje, ročišta se i dalje bilježe “po sjećanju” zapisničarke i suca.
Ministarstvo još uvijek nije pokrenulo sustav snimanja.
-
Umjesto uvođenja tehnike – zapošljavaju nove zapisničarke.
-
Ironija: novac za tehnologiju završi na dodatnoj birokraciji.
Bez snimki sudskih rasprava nema dokaza što je tko zaista rekao.
-
Manipulacije zapisnicima ostaju moguće:
-
rečenice se izbacuju,
-
riječi se izvrću,
-
ton i naglasci se brišu
napiše se da čovjek nije došao na ročište kad je došao itd
-
-
Stranke ostaju nezaštićene, suci i dalje imaju “posljednju riječ” bez kontrole.
Hrvatska se hvali digitalizacijom i “pravosuđem 21. stoljeća”, ali u praksi je to pravosuđe 19. stoljeća. I još ranijih.
-
EU novac za modernizaciju koristi se, ali rezultat se ne vidi.
-
Umjesto transparentnosti, sustav ostaje netransparentan jer tako odgovara onima koji ga kontroliraju.
“Digitalizacija” u našem pravosuđu znači kupiti opremu, pa je ostaviti u skladištu.
-
“Transparentnost” znači zaposliti još jednu zapisničarku da napiše svoju verziju istine.
Možda jednog dana kamere i upale – kad HRT krene snimati reality show “Suci pod reflektorima”. 😅
Tako nekako. U zadnjen nastavku Libra Timbra san pitala nadležno Ministarstvo kad će snimanje ročišta zaživjeti u praksi. Moj e-mail je dostupan ovod: https://www.xvii-online.org/2025/07/libar-timbar-bokunic-osamnaesti.html
👉 Njegova svrha je:
-
Predstaviti projekt (ciljeve, rokove, planove, resurse).
-
Upoznati tim (tko što radi, tko je za što odgovoran).
-
Dogovoriti pravila komunikacije (kako i preko čega se razmjenjuju informacije).
-
Motivirati sudionike da krenu u projekt s jasnom slikom što se očekuje.
💡 Na primjer:
Ako neka firma pokreće novi projekt izrade web stranice, kick-off sastanak okupit će sve uključene – programere, dizajnere, marketing i klijenta – da se svi usklade i odmah na početku znaju što se radi i kako.
U praksi, to je onaj sastanak koji daje "startni signal" – nakon njega svi kreću u posao. 🚀
Dakle, mažu se joči (oči) i tek se navodno započinje ono šta je odavno tribalo biti riješeno. A pineze smo dobili. Australija sve snima desetljećima i gle čuda koliko ja znan niko joj pineze nije da zato, sama ih je stvorila. Kod nas ni s pinezima do rješenja! Samo problemi. Hrvatska, mala zemlja za veliki umor. Puno zapisničarki, puno timbri (pečata) i baš zaradi tega puno mita i korupcije. Kad se ročišta konačno budu snimala, korumpiranim sucima više neće biti unosno tu biti, dapače, bit će im i opasno, pa će bižat iz pravosuđa.
Da su se ročišta snimala, meni se sigurno ne bi dogodile sve strahote koje san opisala u prethodnim nastavcima Libra Timbra.
Čitajte ga i dalje i saznajte istinu i činjenice - puno toga jeman još reč o svemu tome i pojavit će se i još dosta imena, datuma, istina.
Nema komentara:
Objavi komentar