utorak, 20. studenoga 2018.

međunarodni dan dičjih prava (ili tako nešto)

I tako, danas sam uspjela i smiriti i učiti i naučiti svu djecu koju su raznorazni nastavnici, psihijatri, roditelji i ini stručnjaci i samoproglašeni stručnjaci te oni povezani sa samoproglašenim stručnjacima pokušali obeshrabriti, demoralizirati, iznervirati, uništiti, dotući i sl.
Zar odrasli ne bi trebali pomoći djeci u odrastanju?
Mislim, ono, jedan dan ćete svi skupa svetom Petru objasniti kakvi ste bili prema djeci, prema bespomoćnim životinjama i ostalima koji trenutno nisu u pozciji da vam uzvrate.
Djeca nisu kumpliri i ne služe samo za vaše zarade i honorare, lipi moji. Osjete iskrenost, uvažavanje, pravičnost, a budite sigurni da im je i sasvim jasno tko im stiže s nepoštenim namjerama.
Možda nemaju životno iskustvo, ali imaju izraženu intuiciju. I ne može ih se prevariti. Točno znaju tko je dobar, a tko loš.
Kako to jedno te isto dijete koje je radi tuđeg ega dovedeno do ruba plača i demoralizirano, nakon dva školska sata mog strpljivog rada i uvažavanja tog djeteta kao osobe više nema suze na licu nego osmijeh? Znači da nije baš toliki problem u tom djetetu. I koga ste zapravo htjeli naljutiti, mene ili dijete?
E pa dragi moji odrasli, vi mene jednostavno ne možete naljutiti. Trebali biste biti vrlo kvalitetna osoba da to uspijete, a takva osoba druge ljude ne ljuti nego im život čini ljepšim.
Idemo ča dalje, gren leč, grmi, siva, cipaju gromi, a glavni net mi ne radi. Niko šapicom razbija žicu.
Makinjeta je ka šta znate davno prošlo vrijeme... I baš nikome više ne triba. Zadnja rečenica nije tu greškom, dapače, ona je tu za grešku. 🤢
"Ako itko ikada
napiše pjesmu nad pjesmama
(to će biti pjesma)
o srazu ljudskih bića
i poganih svinja
(sjeme im se zatrilo)
postat će besmrtan
jer netko se opako našalio
stavljajući nas na isto mjesto
i dajući na toliko toga sličnog
moj bože toliko toga sličnog
(Helada se još nije oporavila)"
Azra

Nema komentara:

Šufit