utorak, 14. rujna 2010.

junak br. 1

e... vizavi veterinarske na mertojaku jema niko malo dvorište i tot je nika butiga od brodske opreme. ovih dan san tot znala ostavit tonobil na samo 10-15 minuti dok mi bolesna maca primi infuziju.
da nikome ne bi smetala, uredno bi svaki put ostavila cedulju na caklu o' tonobila di je pisalo da san u veterinara i broj mobitela na koji me mogu dobit.
sinoć kad smo išli ča sa druge infuzije sa zadnjega poda o' te kuće neki čovik je urlika na me ka lud jerbo san tot ostavila tonobil. kažen skužajte, samo 10 minuti, maca mi je bolesna, prima infuziju i stavila san cedulju s brojen, mogli ste me zvrcnit ako vam je moj tonobil zaradi bilo čega smeta. bezosjećajno mi je pritija ubojstvom. meni i mojoj kako je reka mačketini. otišla san i rekla mu da je zločest, a boga mi i ružan. zamisli, ubit će malo žensko i njenu bolesnu macu koja jedva na noge stoji. koji junak, a? a zaradi čega bi on to nas ubija, a?

Nema komentara:

Šufit