Hrvate uz ustaše i partizane u 21. stoljeću muče pitanja ide li riža u punjene paprike i sarme, ide li jogurt u fritule, kakva je veštica od prve dame, a kakve od Sevke, jesu li noktiće napravili u purpurnoj ili bež bojici itd.
Ne muči ih pitanje: tko uči djecu u državnim školama?
Ovih dana se pak svi "zabavljaju" s fiskalizacijom 2.0, a nitko (osim mene) ne pita gdje su digitalne diplome koje su od 1.1. morale biti u sustavu e-građani za sav radni narod koji je diplomu stekao zakonito na stvarnom fakultetu, a ne na pumpi ili nepostojećem fakultetu. Dok nitko za to ne pita, one vrlo lako mogu odšetati kod onih koji su imali obraza doći učiti djecu, a nisu završili ništa. Tako bi elegantno od nestručne zamjene (koja često ima i falšeticu umjesto diplome) postali stručna zamjena, čak i neophodan kadar. Do kojega se jako teško došlo.
Lako ćemo mi dokazati, čujem sad neke. A e, kako da ne. A kad ti lipi moj dokažeš, šta će Rvacka sa svojim priležnicama, priležnicima, rodicama, rodijacima, netijacima i inima kojima je dala posla za radna mjesta koja traže VSS, a imaju zanate, neki ni to?!
Možda i dokažeš da ti je diploma prava, a poslije ćeš morati dokazivati da si ti ti, a ne netko drugi.
Ovo je ekstremno važno pitanje koje određuje sudbinu Hrvatske. Na raskrižju smo. Ili će se digitalne diplome korektno dodijeliti njihovim stvarnim vlasnicima i potom početi uvoditi red na način da poslodavci izvrše provjere bez manipulacija ili će se i od ovoga napraviti rvacki kupus, a to znači daljnje iseljavanje i na kraju nas više neće biti. Što će se dogoditi? Ovisi o tome koliko nas je sve zajedno briga.
