*****

Jutros održala poduke studentima, oni na ispit, a ja ležim. Boli me kičma. Dvije godine pišem zadatke na ploču zbog pandemije. Možda mi je moglo biti lakše da imam pametnu ploču, ali mala sam poduzetnica i za mene je to prevelika investicija u doba krize, stoji oko 12 000 kn. Hrvatska u ime oporavka i digitalizacije malim tvrtkama nije od svih milijardi uplatila ni lipe. 

Ako mi se bol nastavi, mogu:

1) zatvoriti tvrtku i raditi na crno ka sav pošten svit, onda možemo i u kafić, bez ikakvih mjera, lipo sidnemo, naručimo kavu i rješavam zadatke

2) sve đake i studente poslati u virtualnu učionicu

3) ne učiti više nikoga ništa, staža za penziju imam, reći ću odvjetnici da utuži državu za sve one slučajeve gdje sam aplicirala s VSS, a primljena je osoba koja to nema iako je uvjet bio VSS u državnom i javnom, dobit ću milijune, pa ćemo onda nas dvi moč poč na put oko svita, blogat fotke iz svih divnih mista i gradova i na tome također zaraditi.

Dakle, niti lipe od sredstava za digitalizaciju pravom inženjeru koji uči ljude. Toliko o Hrvatskoj. O jadu i nevolji koji se državom zove. A dobili smo kao zemlja milijarde... no ni za računalo ni za pametnu ploču nema 😢

#di_su_pare