utorak, 24. ožujka 2020.

zivot i rad svagdasnji

Sta vi dobroga radite? Jutros sam se zamotala u šudar koji mi je glumija višeslojnu masku i kapuljaču. Ušla sam u DM s namjerom kupnje mačje spize i u Tommya s namjerom kupnje kruva, 2 kapule i 4 jabuke. Da me prodavačice ne znaju na pamet, mislile bi da je pljačka. Narafski da sam sve našla i fala Bogu nije koštalo milijune. U pet minuti u dvi butige su me dva puta dezinfekcirali, a za minut sam jos i doma prala ruke. Temeljito. Sad je krenila neka priča da tribamo i rukavice imat. Imam kožne, vunene, vrtne, e, ma uzmen ja one od pituravanja kose, ako zatriba u dzepu su. Crne. E, ono, ako bas budu tribale, mislin se ja parit ce ka da san serijski ubojica, ali eto iman i to jer nikad ne znan koji ce inspektor, zastitar, policijot, civilni zaštitar ili slični organ vlasti iskočit i pitat 5000 kn za napunit drzavni proracun. Oni bas to vole radit coviku. Popodne san ucila studente u virtualnoj ucionici. Govorin ja mome studentu kad je počeja kašljat  da pazi da ga ne čuje susid jer da bi mu moga naručit skafandere da dođu po njega. On na to zacenija od smija ka da je to smišno, moš mislit, i na kraju mora u kužinu po čašu vode da dođe sebi. I tako ti eto izgleda matematika, stalno se kidamo, ko je ono reka da je to nešto strašno, a? A da ne mislin o strašnon eksponecijalnon rastu, ne bi da nisan znala i prije da to strašni rast, pa to zna svaki moj đak iz 2. srednje, gledala san blogera Krulu live. Strašno nešto. I sinoć i večeras. Obeća je i u subotu opet ako ne krepa i ako ga tel operater ne išteka. Pucala san od smija. Pravi je. Od svih televizija ništa, a on priča svašta. I eto tako mi prolaze dane. Sve smo već okrenili u šprd i smijen se temeljito u ovoj situaciji koja je za plakanje. Mogla bi sutra i štagod čitat. Komšije su uvik imali dara za humor, možda uzmem Pop Ćira i pop Spira i počnen se smijat na priču o zubu. Ili recimo Nikoletinu Bursaća, ono, kad objašnjava babi da više nema Boga jer je tako reka komesar. Imam i Alku Vuicu Kritiku muškog uma, a i Arijanu Čulinu Kako sam postao faca ( s posvetom hehe). I još puno libri koje sam čitala, ali bih i mogla i naglas počet čitat, ono, ko Kolinda bajke. No sikiriki, idemo dalje, brojimo izgubljene pare... 
✌🇭🇷❤🧼🧻💶😜🤪

Nema komentara:

Šufit