petak, 29. prosinca 2017.

u zemlji kojoj je drugo ime kako za koga


Kad je u Hrvatsku ušao milijun ljudi, a mnogi u njoj i ostali, Hrvatska ih sasvim humano nije pitala ništa. Da, tu su ljudi koji su nekoć stigli iz BIH, a koliko mi je poznato stižu i dalje svaki dan i nitko ih ne pita ništa. U državnoj i javnoj službi se mogu zaposliti bez ikakvih kriterija i dokumenata, važno je samo da su stigli iz BIH. A kad hrvatski građani kažu: hej, neka svi ljudi slobodno dolaze i odlaze, ali dokumenti trebaju biti uredni i zapošljavanje zakonito, onda ih Hrvatska stavi u zatvor. Ko je vidija reč da nije dovoljno samo biti iz BIH?!

Zašto se Hrvatska ovako ponaša prema ljudima koji uglavnom kroz nju samo žele proći? Mislim da nije ok, pogotovo ako su ljudi u lošem zdravstvenom stanju, treba se malo staviti i u njihove cipele, kad se već događa, dati im obrok, liječnika, pa onda pomalo vidjeti što se dalje može napraviti. Ovako ćemo i dalje biti zemlja u kojoj nitko ne želi živjeti. Osim ljudi koji stižu iz BIH, svaki dan, bez da ih itko pita išta. A mnogi od njih se bave nezakonitim radnjama. Nije taj broj mali.

S obzirom da poznajem divnih i čestitih ljudi iz BIH koji su se kroz život trudili, učili i svoje diplome i ostale isprave stekli pošteno, nadam se da mi ti ljudi neće zamjeriti što se bunim protiv neometanog ulaska dilera, švercera i ubojica iz BIH u Hrvatsku.


Nema komentara:

Šufit