srijeda, 26. listopada 2016.

subota, 22. listopada 2016.

Prodaju se oglasi!



Jutros sam dotjerivala oglase i ubacivala nove na
http://nada4.wix.com/split-croatia
Možete pogledati kako oglasi izgledaju.
Hotele smo oglasili besplatno, a svima ostalima je pod services sličan oglas dostupan za samo 50,00 kn godišnje!
Oglasi na naslovnici stoje 500,00 kn godišnje, odnosno 1000,00 kn godišnje, a naravno da i za njih vrijede oglašeni popusti.
Ima li netko tko nije pročitao newsletter jučer?
Iskoristite kupon, prođite 20% jeftinije!
http://us11.campaign-archive1.com/…
Tko se može oglasiti? Svi koji bi mogli zatrebati turistima,
a nalaze se u Splitu i okolici Splita.
Hoteli, hosteli, privatni smještaj, restorani, slastičarne, konobe, kafići, charter, rent a car, rent a bike, rent a boat, charter, zdravstvene usluge, galerije, suvenirnice,
pa možda i frizer zašto ne?! Treba i on turistima.
parametar@parametar.hr
091 511 3250
a možete se javiti i na Facebooku.
Stranica je povezana s mobilnom aplikacijom i mapom na internetu.
https://play.google.com/store/apps/details…

ponedjeljak, 17. listopada 2016.

lampadina



po splitskoj rivi gren s lampadinom. tu je škura crna mračna škurica, nema svitla. da ne slomin sebe oli koga drugoga, posvitlin lampadinom. otkad se lipo i šesno uredila, sve je u škurici, a posebno oni dil uz more. idem danas tako po rivi jerbo ne mogu cili dan bit radna beštija koja će samo radit i kojoj će rvacka uzest sve pineze. razmišljam o svitlu i škurici, svitlim i mračnim vrimenima, pitan se šta bi učinija moj pokojni dida da je na mom mistu. e taj se sigurno ne bi da omalovažavat, krast, maltretirat. mislim i pitan se di smo ovo došli, šta smo dopustili, koliko su nam se da prostite na glavu posrali. danas san svakoj štraci koja me na bilo koji način maltretirala rekla šta je pripada. no, to i dalje neće riješti škuricu. lampadina je tek pomoć, ali nije rješenje. na rivi je mrak. crni mrak. u mrak nam se i život pretvara. dok tako bauljim mrakom kraj palmi, ka partizani po šumama i gorama, vidim dicu. njih pet od godina petnaest. side na klupi, na rivi, u škurici. jedino svitlo im je od mobitela. svaki gleda u svoga i nemaju jedan drugome šta reč. ispričat, pokazat, ništa. ajde, progucala bi i to da sa jednoga mobitela nije svirala mužika. cajka? ma kakvi, ali proguca bi čovik i to, proguca bi svaku zvizdariju, ali svirala je dičja pismica ringe ringe raja. počela san se smijat. jednostavno sa se smijem branila od suza. petnaest godina. toliko toga smo pričali jedni drugima sa petnaest, od škole do glazbe i hajduka. ringe ringe raja. hrvatska, splite, šta se učinili dici? skužajte, neću reč šta smo učinili, ja pričan s dicom, učim ih, ima se toliko toga za reč petnaestogodišnjacima. hrvatska i split su im dali mrčinu rive, klupu, mobitelsku otuđenost i ringe ringe raja. 

sveti duje


nedjelja, 16. listopada 2016.

Viška regata - povratak


odvojilo ga od mame, bidan

kako mi je naletija, jo, još se smijen.
di?
danas, isprid svetoga frane, kraj trafike.
dunkve, ja do grada i ne bi nesriću ni pripoznala da mi nisu drugi motali.
a ti drugi su znali da nima te force koje se ja plašin, da je meni u životu baš sve piš mi vrit i da ću mu reč ča mirita.

- a, bravo, to je oni nevoljnik ča mu mater s 44 godine minja pelene, pa mu triba naknada za odvojen život iako nima ni ženu ni dice, odvojilo ga je od mame. bidan.
znan da da jema šjolu namisto obraza i da stvarno triba bit gnjil tutokompleto za te pineze uzet, nisan ni mislila da će se zastidit, posramit, zacrvenit, ma ke, ma mu isto nije bilo lako.
jerbo, čuja je pusti svit.
a sad arsene prođi i jopet priko splita pun sebe. 
rekla san, ričima gađan precizno, milosti neću jemat prema baš nikome, ogrist će mi i drugovi i gospoda, svak će dobit prima zasluzi. bit će suza, bolit će do boli. i puno višje. nije van se tribalo pačat u škorpiona.

subota, 15. listopada 2016.

*****

zašto će biti puno problema? zato što je puno neradnika kojima je i previše dobro,ako bi se sprovele promjene, priča bi se pomalo mijenjala, pa bi pomalo bilo bolje onima koji su sve u ovoj zemlji stvorili, a lezileboviće bi odnija vitar. i sad će narafski pijavice učinit sve da nam i dalje sišu krv tj ne rade ništa, ne doprinose ničim, a da imaju sve. jerbo, u protivnom bi se tribali dignit u 5, radit štagod, imat ideje, obavljat posal sa puno žara, imat viziju, dat za posal i ideju i zadnje pineze, rješavat probleme, grist ovaj fenomenalan, ali prečesto i surov život. a kako će oni to? to su likovi koji na posal dođu jednom u tri dana ako uopće i dođu, koji ništa ne znaju i ne žele učiti, kojima je sve teško, koje mrze mene jer mi nije teško radit, koji mrze tebe jerbo si svojim radom zaradija barku i onog drugog jerbo je svojim radon kupija tonobil.
kako to neki mogu, a neki ne mogu? 
poslije pretvorbe i privatizacije pojavile su se mutikaše, lopovi, šverceri i poduzetnici.

ovo nisu isti pojmovi i molim da vam to itekako dopre do mozga.
poduzetnici imaju ideje, vizije, hrabrost, želju za napretkom, strast, često su inženjeri ili pak investitori u inženjere oliti ulagači. mijenjaju svijet na bolje. nije im se teško ustati rano, raditi i fizički i intelektualno, raditi puno sa puno žara, bez toga ništa.
padaju svaki dan milijun puta, ali znaju otresti prašinu, stisnu zube i idu naprid. mogu jer ih goni želja za boljim, naprednijim, poduzimaju nešto, mijenjaju loše, stvaraju dobro, nisu pasivni čekači godota. novac je tu vjerovali ili ne zadnja stavka.
neće ih stič jerbo su oni odavno isprid onih koji nisu htjeli trčati kad je stvarno tribalo krenit. dok se hrvatska još muči s slanjem e-maila i zbrajanjem stupca ili retka excelove tabilice, vizionari su to odavno naučili.
poduzetnici su prirodno znatiželjni. ni jednoga još nisam upoznala a da ga baš ništa interesiralo nije. prate sve i puno toga znaju. ako ne u detalj, bar znaju o čemu se radi.
sad ide najvažnije i to je bitno pročitat.
djecu ova zemlja ne forsira u individualizam, razmišljanje, ideje, dugotrajan samostali rad, timski rad kad je to potrebno, ništa. i onda se čudimo kako imamo uhljebe i probleme?! mijenjaj način razmišljanja, okreni brod, pokaži mladima da poštuješ svoje inženjere (da, da, hrvatska je pljunila na inženjere kao nitko na svijetu, u hepa stavljala bravare na mjesto inženjera, omalovažavala inženjere gdje je god stigla, istjerivala ih iz hrvatske), oni su u svakom društvu kotač razvoja, poštuj rad, znanje, ne pljuj po poštenju, budućnosti, pa ćeš vidjeti kako će biti drugačije.

do sad to nije napravljeno i zato nam sad slidi rika uhljeba koji ne žele promjene. neće bit lako, a meta će biti svaki napredan čovik.

utorak, 11. listopada 2016.

*****

Sutra ćemo riješiti još neke probleme, a prekosutra počinjem pisati na sve međunarodne institucije kako Kolinda Grabar Kitarović u Republici Hrvatskoj potpisuje zakone koji krše ljudska prava. Ovo sam odavno tribala napraviti, e, ovaj misec stvarno hoću. Draga majka kaže da će ona prevesti sve na francuski, no neće biti potrebe, poslat ću ja to na hrvatskom, ravnopravnom jeziku EU, pa neka prevoditelj međunarodnih institucija prevede i zaradi nešto. Ovo ću stvarno morati napraviti jer će inače doći i zakon da se puca u malog poduzetnika.

*****


Sutra je normalan radni dan! Svi koji su se ponadali da će radovi trajat vječno, privarili su se. Radim ja 12 godina i svaki dan izlazim na kraj i sa građanima i sa firmama, pa sam izašla tako na kraj i sa ovom firmom od vodoinstalacija. Šta sam napravila? Zvala sam vlasnika i lipo sam mu rekla: 

- Božo zahebancija ti je gotova, danas ćete to dovršit i točka!
Radnici su mu došli za 10 minuta, dovršili posal, a poslin me još zva da mi se ispriča. Eto tako. Je li vidiš kako mala poduzetnica zna kako će 

****

Radovi gotovi!
Mestri su bili došli u 14 h

*****

e sad sam već pomalo počela biti ljutita. radovi kod mene se još nisu dovršili. nisu još ni došli meštri iako su tribali doč u 11h. ne mogu napustit prostor jerbo ih čekam. ne mogu pustit vodu da teče jer susidima teče voda doli. ne mogu naručivat stranke jerbo je wc od ureda i stana zajednički. zvala sam pricidnicu kućnog savjeta i rekla joj da je još danas ovako, a da ću sutra zvati policiju, pa da će njima objasniti zašto sam zatočena,bez vode i zašto mi je uništeno pravo na rad. ako meštri dođu, javim. e bravo, ovo sve pod stanoupravom, e... nije im ovo prva zvizdarija naspram nas.

bravo pope, imaš ono ča si odgojija


popovi su počeli preneraženo pričat o tome šta se događa na rvackim pričestima, krizmama, vinčanjima i sprovodima.

e to sam čekala.
stalno san govorila da će baš popovima jedan dan izač na nos ovaj narod kojeg su baš oni uputili na turneje od krizme do krizme i od vinčanja do sprovoda, a kroz to vrime se preskakala nastava u školi. bravo pope! narod ti je onakav kako si ga odgojija. vidit ćeš i gore pope i baš tebi pope koji si potencira derneke u nadi da ćeš tako jadan i siromašan izvuč koju kintu lemozine više baš tebi pope ovaj narod i triba izač na nos. prikovišje je meni zbog tebe pope izlazija na nos. sad je vrime da izađe tebi i vlasti koja je suludim zakonima, nemarom i nekontroliranjem dopustila da se višednevno može izostat iz škole za poč lokat po seoskim dernecima i ostalim narodnim veseljima.

e da oče naletit...

Kaže jučer jedna majka nemajka prijateljici na ulici, a ja je eto nažalost čujem:
- "Nema veze kakve su mu ocjene, mogu se one ispravit, ako se ne isprave, mogu se kupit, sve se može kupit, važno je da se fino ponaša"
Pritom je zauzela i pločnik i kolnik. Raširila se brate. Mislila sam kako ću proći, a lakše je bilo priskočit je nego zaobići.
Moral kod Hrvata? Kultura? Finoća? Poštenje? Zakonje i bezakonje? O svemu bih sad mogla. Srića je ipak da nisu svi ljudi ka ova mudrica. I da, ne mogu se baš sve ocjene kupit i nisu baš samo kriminalci zaposleni po školama. Ima ljudi koje se ne može kupit. Baš bi volila da u životu naleti na takve 

ponedjeljak, 10. listopada 2016.

*****


jučer me zove pricidnica kućnog savjeta da susidi ispod nas teče voda od nas. ostala san paf, nama se gori nije parilo da bi voda mogla činit štetu doli, ništa nije upućivalo na neki problem. onda je danas najprvo doša meštar koji je sve usnimija, a potom posla meštre od operative. ta dva su raskopali po wca i prominili cijevi. onda se ustanovilo da je potrebna još jedna firma, ona za odčepljivanje cijevi. došli su i ti, čak brzinski brzo i napravili posal. po wca je još uvik raskopano, sutra slidi nastavak. zasad neman pritužbi na nikoga, nadam se da ih neće ni bit i da će se sve dovršit. 

a samo sam oprala kosu. eto do čega je to dovelo, vodoinstalateri, štemalica, cijevi, cili dan sve u zraku, ajme 

nedjelja, 9. listopada 2016.

*****

bi li i meni republika hrvatska dala na korištenje državne učionice i kompjutere kako daje drugim tvrtkama? ono, da ih i ja mogu sjesti u jednom danu 30 za pripreme za državnu maturu na državno grijanje, državni prostor, na državne kompjutere. hm? kako to nekima može, a nekima ne?! ovo što sam sad započela pričat je zapravo jedna vrlo šporka rabota u kojoj sudjeluju pojedini ravnatelji i profesori, inspekcije koje ne reagiraju i direktori privatnih tvrtki koji dobro znaju da državne škole ne smiju nikoga ni reklamirati, a kamoli davati državnu učionicu za privatni biznis. da tako nešto ide raditi nada magazin, odmah bi trčala i hrvatska policija i hrvatska vojska, a kad to rade njiovi, hebi ga, i ravnatelji i profesori škola dobiju honorare, pa im triba izići u susret. jeste li promislili gdje šaljete djecu na poduke? pripreme za državnu maturu? tko to drži? tko drži nastavu? živi li od svog poštenog rada ili od podlosti? plaća li poreze i ostala davanja?

Šufit