četvrtak, 29. rujna 2016.

Duilovo




ovo je kraj splita kad se ide uz more, dalje možeš samo plivajući ili barkom, možda aeroplanom. zove se duilovo. bilo je nekih planova da se uredi šetnica i plaža sve do podstrane, ali nije se uredilo ni duilovo. slike su dobro ispale kako zapravo izgleda. to je meni daleko i zadnji put sam tu bila ka dite. ništa se nije prominilo, osim što je uređena manja plaža za pse. 
da smo tražili novac iz eu fondova za uređenje s obzirom da smo turistički grad, možda bismo i bili dobili. no, nismo uredili ni kolodvor, a kamoli plažu na kraju splita.

srijeda, 28. rujna 2016.

nova verzija aplikacije


Nova verzija naše mobilne aplikacije je od sada dostupna na Google Play. 

Što je novo? Novi markeri te novi kod za gps - bez njega korisnicima aplikacija može raditi loše - 15. listopada 2016. =>promjene

Besplatno je, uživajte.


srijeda, 21. rujna 2016.

ajme

kaže na tv da će roditelji moći pravdati po 5 dana. sad ćete vidit šta će ovaj narod radit. neće uopće poslat dicu u školu. za 5 radnih dana u komadu će imat pravo opravdat, a onda dolaze subota i nedilja. poslin toga idućih 5 dana, pa subota i nedilja. itd. za prvih 5 dana će reč fibra, poslin mrtva baba, nakon toga proliv, potom mrtvi dida, pa jopet fibra, pa druga mrtva baba, poslin drugi mrtvi dida. poslin toga će sve ponovit. znanje nije važno. neka juriš po selimaN i dernecima počne... vid' ih šta su pametni i nadareni, gonaju tu jurilicu bez vozačke, šta bi učli, uče idioti, pametnima to ne triba.

zbog ovakvog stava prvi smo narod po broju ispijenih litara vina godišnje, a zadnji na listi inteligencije. u jednom sam članku pročitala da nigdje na svitu nije uočeno više incesta (to van je ono kad opće rodijaci) nego u rvackoj. kad se to puno i stoljećima radi, a radi se po tin selima, a kako čitamo po novinama i po gradovima, poremete se obilježja čovika i tako i gledamo te tupe čunke ča ne razume ništa. krajnji domet uma lokanje piva na kvartovskom zidiću i vina na nazovi adventu na rivi. hamlet iz mrduše donje.
svugdi se u svitu uči. ameri rade po dva posla da bi dici platili školovanje. skandinavske zemlje imaju besplatno školovanje i popriličan broj obrazovanih ljudi i to na način da se generacije izdižu - ovo je bitno, sinovi i kćeri na ovaj način postižu više od roditelja, financijsko stanje obitelji ne bi trebalo biti prepreka za školovanje, a kad je više školovanih, život je napredniji i lakši.mislim da je taj model bolji od plaćenog kod amera. no u tim zemljama se ne krade iz proračuna. probajte njihovim stanovnicima objasniti kako hrvati neometano bez registracije pituraju, šišaju, podučavaju, popravljaju auta i peku kolače, čuvaju staro i mlado, neće im biti jasno. ajmo dalje. tamo di su talibani, riskira se život za odlazak u školu. u japanu je učitelj jedina osoba koja se ne klanja caru, car se klanja njoj jer i car može uvijek nešto naučiti. kako normalnom čoviku znanja nikad dosta, često puta možete viditi kako dica prelaze i vrlo opasne prepreke na putu do škole, viseće mostove, improvizirane mostove i slično.
a hrvati? škola im je isprid kuće i odbijaju učiti.jedini narod koji ne želi učiti. došli su sa sela u grad radi škole, a onda školu izbjegavaju. škole se po otocima i selima zatvaraju iako postoji i struja i voda i internet, biži se u grad, a onda se u gradu izbjegava škola i viče se iđemoooooooooo po selimaN, dernek počinjeeeeee....
čekaj, je li ovo sve od incesta, a? 
ja ne razumin nikako hrvate. hoće se bolje, a bolje može jedino obrazovanjem, no koristi se svaka prilika da se učenje izbjegne.
i sad tih 5 dana opravdanja od roditelja. meni se smrklo kad sam to čula, a daj bože da sam sve falila i sasvim krivo percipirala stanje stvari.

Riva - spliski tinel

Today, this promenade is the city’s living room, the most popular and most important public place in Split.
Danas je ova šetnica gradski dnevni boravak (tinel), najpopularnije i najvažnije javno mjesto u Splitu.

utorak, 20. rujna 2016.

subota, 17. rujna 2016.

Sretan rođendan Parametar doo!


Nismo dobili poklone, nismo napuhali balone, nismo donijeli u ured tortu na 12 katova, nismo se napuhali, ali smo oni koji su vam kroz 12 godina rada darovali na stotine gratis sati poduka, brdo kartica teksta (prijevod i lektura) koje su imale veliki popust, oni smo koji su za Split i Hrvatsku napravili web-site, mapu, aplikaciju besplatno,oni smo koji smo uvijek kad smo mogli donirali kune humanitarno, posebice UNICEFu,oni smo koji smo 12 godina odradili i prepošteno, a 12 godina rada u Hrvatskoj nije malo! E bravo, sve ono što sam sa inženjerskim znanjem napravila mnogima gratis neću niti računati, da smo sve naplatili mogli smo biti bogati, ovako možemo samo reći preživjeli smo i borimo se da bude bolje. Hvala svim našim korisnicima, suradnicima, računovođi, dobavljačima, a posebno hvala svim poštenim ljudima koji su ove zime pomogli mojoj tvrtki. 

petak, 16. rujna 2016.

porez na tvrtku

porez na tvrtku - ajde da vam ja koja nemam ni dana staža za državu kažem malo o tome. zakon je nažalost zasad takav da je gradovima i općinama omogućio da bez da se gleda prihod neke tvrtke mogu ići sa maksimalnom sumom do 2000 kn. ovo vam oče reč da čim osnujete tvrtku, bez da išta prodate od robe ili usluga s kojima vaše trgovačko društvo ili pak obrt misli trgovat, stiže uplatnica od 2000 kn. može i manja, ali takva stiže onima koji imaju novaca. konkretno u splitu prodaja ćevapčića plaća 300kn godišnje, a hrvati vole ćevapčiće, pa to dobro ide. nekako im ta spiza zahtijeva najmanje duperat moždane, za izist ribu oli škamp triba malo i mislit, očistit drače, ljuske i sl. aerodrom plaća 2000kn i to nije toliko ni sporno, zarade to u 2 minute, imaju milijunsku dobit. a ko onda plaća 2000 kn? očete da vam rečen? ja. ko još? moj računovođa koji je bija branitelj, od ratovanja nema ništa, s tim malim obrtom koji mu je jedini izvor prihoda hrani sebe, suprugu i dijete i to dijete s posebnim potrebama, a omogućio je posao i još jednoj gospođi. para u njega nema, auto mu je prastaro, samo šta ne stane nasrid puta. ja sam auto prodala i novo još nisam kupila, a nije da mi je baš lako baš svugdi poč pješke. eto, takvih nas ima još. malih ljudi koji živimo od svog mižerjastog prihoda i na čijim leđima počiva ova zemlja. da, da, ne počiva valjda na ježiću koji je uteka u švicarsku. Ivana Ninčević - Lesandrić traži da se mikro poduzetnicima taj namet makne. prije je bar dolazio nakon 3 godine poslovanja, sad odmah. za taj porez nitko nije riješio u gradu ništa, ni parking, ni čistoću grada, ni socijalne probleme već su se grubo sprdali s nama koji radimo i bolesni za to platiti i žderali naš novac u zrno soli. ovaj se problem mora riješiti i to je tek početak. ako se ne riješi, budite sigurni da ću ja u splitu organizirat demonstracije na rivi za dalmaciju zbog toga i ni jednoj političkoj stranki neće biti lako. a sad molim da prije nego netko počne trkeljat, izbroji 2000 kn do kojih je došao svojim radom i pošalje mi ih bespovratno. ne bi nitko, a? znači nisu sitnica? e pa kad nisu sitnica, a ja i aerodrom nismo isto, neka se problem riješi. i da, to je tek početak koji triba riješiti.

Spinut






Spinut ka najveći kvart u kojem su škole preuzeo moj kolega i prijatelj Zoran Sambol. Studirali smo skupa i bio je među najboljim studentima FESBa koje je fakultet ikad imao. Njegov posao nije biti političar i koliko mi je poznato za ovu funkciju nema kuna, to se radi volonterski, a čovik radi na razvoju softvera u firmi za plaću. Za kvart Spinut se puno toga napravilo, a posebno je bitan semafor, za koji su nažalost u 21. stoljeću ljudi morali demonstrirati. U Spinutu bude i ULTRA, pa je i oko nje riješeno dosta problema. Tu su škole, a i dobar dio Marjana ulazi pod Spinut. Posla ima još jako puno i zato baš ovakvi ljudi, najbolji su najbolje rješenje, samo rad, ja ništa drugo ne priznajem. Sritno Zorane, nastavi hrabro di ti je kolega stao.

četvrtak, 15. rujna 2016.

istina

pričam ljutito kako matere ne brigaju kakve su dici ocjene, kako ne idu u školu i kako onda ja na kraju školske godine moram crknit da im se nešto stavi u glavu.
- na kraju one uspješne, a ja da prostiš govnu brat.
- ma je, baš su uspješne, ajde ćerce molim te, ni jedna ne zna njanci di joj je muž ovi momenat, a kamoli šta drugo - reče moja mater
eto, zna moja mater uvik pogodit u sridu. :p

Dosta je!


Za dva dana ću slaviti 12 godina od osnivanja tvrtke, ali zapravo nemamo šta slaviti, možemo samo plakati. Naime iako vrijedno radim svaki dan, ujutro, popodne, praznikom i nediljom, petkom i svecom, bolesna i zdrava, 12 godina bez dana bolovanja, ogorčena sam kao i svi mali poduzetnci. Ti bahati stvorovi koji žderu naše i žive na naše špale nikad niti jednom riječju pri donošenju i sprovođenju niti jednog zakona nisu razmatrali kako će se to odraziti na malog poduzetnika koji ne zarađuje milijune. Govna su samo izmišljala zakone koji se na velikima nisu sprovodili, a maloga su doveli do toga da počne mislit kako će otići iz ove zemlje. Dakle, ja svaki misec moram za samu sebe platiti zdravstveno po punoj cijeni kako plaća i veliki poslodavac, a kad dođem kod doktora kaže mi se da je Vlada preporučila da se privatnicima ne propisuje bolovanje, to mi je je reklo za Kosorice, a od tada nisam ni bila njanci povirit do likara, samo sam likara prominila. Nije da me ništa ne boli, ali do 42 dana bolesti iako plaćam zdrastveno nemam pravo na bolovanje, odnosno ako ga dobijem, moram ga sama platiti iako plaćam zdrastveno. Mora i veliki poslodavac, da, ali on je veći, pa ima i više novaca na raspolaganju. Jeste li primijetili da baš svaka zaposlena u državnom ili javnom sektoru ima kompliciranu trudnoću i ode i na tzv pretporodiljni? E može im biti, male poduzetnice rade do samoga poroda. Ako pak nekoga angažiram honorarno, moram mu platiti i zdravstveno za koje pak nema baš ništa, a zdravstveno mu uplaćuje prvi poslodavac. Što se tiče mirovine, dajem u I. stup, generacijske solidarnosti, isto kao i velike tvrtke, a nekako se pitam kako smo to solidarni kad nam penzioneri brbaju po kantama?! Sram može biti ovu zemlju! No, naravno nisu išli brbati po kantama oni koji rata vidjeli nisu, a primaju vojnu pemziju, već ljudi koji su i prepošteno radili, odnosno časno branili zemlju. Ajmo dalje, sramotnoj priči nije kraj. Nametnili su nam fiskalizaciju i javnu objavu. Znate li da i to sve treba platiti? Ne znate?! O da, ode i na to malome za jednu kasu nekoliko tisuća kuna godišnje. Naravno da ni jednom neregistriranom koji krade i registrirane i državu nisu napisali ni kaznu ni propisali registraciju, ta to su njihovi prijatelji i oni se mogu nometano kesati bez da plate 1 kn obaveze i neometano oglašavati po cilom Splitu, zalipe se svugdi, Grad ih ne čisti nigdi. Isto tako ne čisti ni govna, pasja, ljudska, cili grad je posran. Kukasti križevi su na svaka dva metra, a malom poduzetniku Grad zna itekako naplatiti 2000 kn godišnje poreza na tvrtku samo što firma postoji ma kolika bila. Toliko plaća aerodrom s milijunskom dobiti i ja koja mislim kako režije platiti. Kad platim struju, nema za hranu, kad kupim hranu, nema za struju. Iz PDVa sam fala Bogu izašla, u njemu sam bila 10 godina iako po zaradi nisam morala biti, a ova prokleta država mi je pokušala i to u više navrata uništiti tvrtku koja mi je jedini izvor prihoda i u koju osim vlastite zarade ništa ne stiže, ni poticaji, ni glavarina ka likarima, ni eu fondovi, ništa. Dobit nemam, pa neću o njoj ni pisati, ali upitajte one manje koji su uspili neku manju dobit ostvariti, kako su se proveli i šta im je Rvacka priredila. Ako ne napišem i to svaki dan da u vlastitoj firmi nisam štrajkala, mogu biti gadno kažnjena, a ako okasnim sama sebi dati plaću, to je kazneno djelo, zlostavljanje radnika Nade Magazin, moram na inspektoratu rada dokazivati da sam ja ja i zablokirati na FINI vlastitu tvrtku što me košta oko 600 kn da prođe plaća na moj privatni račun. Ima toga još, ali upravo mi je došlo povraćati. 

Upitajte se samo zašto bi svi i podmitili da se uhljebe, a nitko ne bi osnovao tvrtku i radio? Bi li je osnovala ponovo nakon što sam 12 godina u njoj i vidila sam kako funkcionira? Bih svakako, ali bih ili otišla iz Hrvatske i radila vani privatno ili bih posrala sve one koji su Hrvatsku ovoliko posrali. Previše smo dopustili ljudi moji bez riči, pa su se govna nakotila i svugdi se razmazala. Zato sad 'vako smrdi. Smrdi brate priko svake mire i više ovako ne može. Dosta je!

srijeda, 14. rujna 2016.

lakunoćna


ažurirano - novo markeri - preuzmite besplatno na Google Play



ministarstvo vanjskih

gle, svi iz ministarstva vanjskih u koje se ulazilo isključivo radom. mrvu stariji od mene. dok su oni bili tu, ja sam sa 30 i po godina bila među najmlađim magistrima znanosti u hrvatskoj, magistrirala sam u svibnju 2003., a rođena sam u studenom 1972. završila sam navodno deficitarnu elektrotehniku, a ne navodno suficitarno pravo, pa sam bila bez posla. otac moje matere, moj dida, bija je partizančina, koji je najprije u splitu djelova ilegalno. nije tija da mu se ovod govori talijanski, pa po noći nije spava, vengo je ita jaja napunjena crnilon u talijanske tabele. kad je bilo da su fašisti doznali koji je, otiša je u partizane. branit svoje od okupatora. proša je neretvu i sutjesku, bija na visu uz tita. po završetku rata vratija je partijsku knjižicu, uhvatija se rada i gospodarstva, a onda su ga odma zatvorili. uspija je dokazat da ništa šta mu se stavljalo na teret oko te firme nima veze s njin.dok je on bija u pržunu, naravno,odma mi je i baba ostala bez posla.cakum pakum. izaša je iz pržuna, i dalje vridno radija i karijeru završija ka savjetnik direktora jugoplastike, firme koja je hranila po splita i dobar dil jugoslavije. nikad više nije uša ni u jednu partiju. ima je mižerjastu penziju ka i svi i umra u kolima hitne pomoći okružen mojom materom i mojom malenkosti, a toj hitnoj je tribalo neka ura i po dok su došli. nikidan san bila na groblje, stavit mu dva cvita. pokopan je u skromnoj grobnici, a od njegove partizanštine familija nema ništa. ta ista familija je i sama uzela pušku i istirala talijance i švabe, a nije s njima kompila. dakle, perino vraćanje partijske je koštalo i moju mater, ona je 10 godina tražila posal, a koštalo je i mene, ja sam s vrhunskim rezultatima na splitskom FESBU bila 6 i po godina bez posla i nekako mislim da bih bila i još da nisam otvorila firmu i zaposlila samu sebe. da, da, moja je mater profesor hrvatskog i francuskog, pa nju nije čeka posal u ambasadi ili ministarstvu vanjskih. radni vijek je odradila u zadarskim i splitskim školama. podučavala je i strance koji su putem ondašnje lore došli na studij u hrvatsku, libijce, alžirce. tada je imala ugovor s centrom za strane jezike u splitu, a možda bi je milanović nazvao vojnom profesorkom, ne znam. u svakom slučaju u nekim familijama je išlo, druge su se morale boriti. i u ratu i u miru. neću reći da je nužno bilo imati parijsku knjižicu, moj otac recimo nikad nije uša u partiju, a odradija je radni vijek u zadarskoj elektri i splitskom ad plastiku. moja baba, materina mater je partijsku knjižicu čuvala do smrti, a očeva mater nikad nije ušla u partiju, radni vijek je odradila u bolnicama, najviše zadarskoj. no izgleda da sve nikad uzete partijske i ona babina čuvana do smrti nisu bile važne vengo samo ona vraćena perina. navodno je tu doli u kvartu na sastanku lupija šakom o stol i reka dosta! vratija partijsku i obilježija nam život radom i borbom, bez ministarstva vanjskih. tako je pričala moja baba. prije nego šta je umra reka mi je čuvaj um (zna je da udba i danas djeluje, proša je on puno bitki) i ne daj se zahebavat od nikoga. budi svoja! moj dida je i na sutjesci izjavija da je hrvat ka i većina dalmatinaca, a danas mi u rodnom listu ne piše hrvatica, za jugoslavije je pisalo. bila bih bez posla i još, do pemzije, da se nisam samozaposlila jerbo milanović kaže uđi u partiju, pa ćeš radit. ma bogati, hebala te partija da te hebala. mučim se zbog ludih zakona koje je potpisala ova šempja od kolinde. kad okasnim sebi dati plaću, to je po tim zakonima kazneno djelo i zlostavljanje radnika tj mene i košta me nekoliko stotina kuna da mi plaća prođe s računa firme na tekući. ostala sam u ovoj zemlji jerbo ovo je zemlja dide mog, ali i previše sam zahebavanja dopustila, sad je više dosta. ovaj mutikaša sad odlazi, bog mu da privatnu firmu po zakonima koje je donija, a isto želim i kolindi. plenkovića neću unaprid sudit, ali ako ne bude valja nitko ga u hrvatskoj neće iskritizirat ka ja, zato mu je bolje bit pametan i služit ovoj zemlji i narodu kako priliči. ekola. idem raditi, netko i to mora, nismo svi u ministarstvu vanjskih stasali...

ponedjeljak, 12. rujna 2016.

ekstra veterinarska










bila san povirit u Veterinarsku Bošnjak Mioč, nije šta su mi prijatelji, ali stvarno, PREDOBRO. ljudi su se nekoliko godina borili za to preseljenje i stvarno mogu reč fantastično. pristup odličan, ima mista za aute, vidi ih se s glavne ceste i ne triba dugo tražit, čekaonica, prijemni pult, dvije ekstra ambulantne sobe, posebna soba za kirurgiju, rendgen, ultrazvuk, posebni prostor za kupanje, odnosno šišanje ljubimaca, uredski prostor, ma super, stvarno Dalmacija je sigurno uz naj veterinare dobila i ekstra Veterinarsku, ja bih ovo čak već nazvala klinikom da se mene pita. tako sam sretna šta su mi prijatelji uspili preseliti, a malo su mi sad i bliže iako put do prijatelja nikad nije dug. znači, Dinka Šimunovića 2a, naj vetovi u Dalmaciji u ekstra prostoru.

Veterinarska ambulanta Bošnjak Mioč od jutros na novoj adresi - Dinka Šimunovića 2A

subota, 10. rujna 2016.

nedjelja, 4. rujna 2016.

*****

ako netko ima viška pinezi i želi nekome pomoći,mislim da je najbolje da uplati stradalima u nedavnoj poplavi u makedoniji, stradalima u nedavnom potresu u italiji, unicefu jer on pomaže djecu diljem svijeta bez iti jedne afere. neću njanci 1 kn dat političarima, ni jednima. zbog svih njih moram mislit o svakoj kuni i raditi i nediljom i praznikom i bolesna i umorna. ma mrš od mene, nema donacija političkim strankama, jok.

primite na znanje

nisam glasač Pametno, neću im dati glas i molim sve kontakte da mi ih više ne spominju. uprava je tu neprincipijelna, moj glas njima na prošlim izborima je bila MOJA NAJVEĆA POGREŠKA U ŽIVOTU. 
da, više sam pogriješila kad sam glas dala Ivici Puljku, nego kad sam dala glas SDPu. na ove izbore neću izaći i ne potežite me više za rukav. ne vidim ni ljude ni stranku ni programe.

četvrtak, 1. rujna 2016.

a što nudite?

sad mi vrag nije da mira i išla sam malo gledat šta koja stranka govori, da vidin oče li se igdi pojaviti bar jedna konstruktivna i pažnje vrijedna rečenica. nisam je našla. samo pljuju jedini druge. na svim tv kanalima, u svim novinama, na svi internetskim kanalima. nisam puno tražila, bar jednu konstruktivnu rečenicu, evo npr., ja bih negdje da se bavim politikom a fala bogu ne bavim se, predložila nešto, onako, što bi moglo pomoći za smanjenje nezaposlenosti. što? ideja mi je ovakva. pola-pola, a smisao bi bio da se radno vrijeme smanji i mladima koji tek kreću u posao i moraju ga savladati i starijima koji idu u mirovinu. svi na pola radnog vremena, mladi bi se tako uhodali, starijima bi bilo malo lakše, a odmah bi se moglo i nešto ljudi tako ubaciti u realan rad uz traženje sredstava iz eu fondova. uočila sam da je mladima jako teško kad tek krenu jer nam obrazovni sustav veze sa realnošću nema i treba ih najprije uputiti u rad. pokazati kako će. starije pak nije nužno opterećivati i kasnije napuniti ambulante, naši penzići ili bolesni ili/i traže plastične boce, skandinavski putuju po svitu. obje kategorije ljudi zaslužuju i pristojan i pošten odnos, jedni tek mogu dati zemlji i šteta je da odlaze, drugi pak su ipak ovo zemlji dali a skoro pa cijeli radni vijek. naravno da bi i finacije za tako nešto trebalo pojačati, ja bih tu probala naći neka sredstva iz eu fondova. zvuči li vam glupo? bedasto? neizvedivo? realno? kako god hoćete, ako netko misli da je izvedivo, neka proba sprovesti u praksi, nešto treba pokušati, ljude treba zaposliti i okrenuti konstrukciji, destrukcije je dosta. ti famozni eu fondovi bi nam štagod mogli kapniti i za obnovljive izvore energije kojih imamo obavezu imati 20% (ako je cijela zemlja na to zaboravila, ja nisam), pa su se i utom segmentu mogli zaposliti ljudi. itd. ja bih tako. no nisam u partijama i ne zanimaju me. zanimaju me konkretni projekti. zanima me da se započeto dovrši. zanima me normalan život uz uvažavanje svih vjera i nevjera koje nisu krvoločne, svih rasa i nacionalnosti, pošten pristup čovjeku, poboljšanja svega što je dobro i odbacivanje lošeg. jok brate, nigdi ja ne mogu pročitati tko je kandidat iti jedne stranke za ministra prosvjete ako pobjede, nigdi ne mogu pročitati neki suvisli i realni plan, bar idejni, kako ljudima ponuditi nešto u smislu zapošljavanja, svi samo bljuju i pljuju, o majko mila, u kakvoj si me zemlji rodila? da japanci ovako trkeljaju i troše vrime, ne bi ništa imali. hvala na pažnji.

Šufit