petak, 20. svibnja 2016.

*****


ja ne znam zašto ljudi misle da sam baš ja onaj turčin čudotvorac koji će riješiti sve njihove probleme. dnevno mi stigne oko 500 mailova di mi detaljno opisuju svoje bolesti i baš svi pitaju novaca. niti sam likar, niti mogu koga ličit niti imam brdo para. iduća skupina mailova su oni koji rješavaju neku nagradnu križaljku i onda pitaju nešto. ja nisam google, njega pitati, e... potom slijede oni koji kod nas nikad nisu došli na poduke, niti misle, ali bi da im samo nekih pedesetak zadataka riješim i pošaljem mailom. onda di su svi oni koji jesu naše stranke, ali imaju nemoguće želje, niti se može vremenski (naprimjer dolazili za jedan predmet malo, za drugi ništa i sad hoće gradivo cile školske godine da ih naučim u dva sata, naravno za taj predmet di nisu dosad ni takli ništa) niti je moguće kadrovski (naprimjer oče narod da ga ja učim kemiju i milijun puta sam rekla ne i oni opet oče kemiju by moja malenkost). potom stižu oni koji žele da im baš ja otkrijem tajnu kako doći do puno para, ali bez rada, ono, ka da sam ja tajkun ili političar. principe tehnike i fizikalne zakone malo tko hoće poslušati, a zivkanje na mobitel usrid noći je učestalo, pa ga sve češće isključujem. ja nisam hitna služba. blago Nadinim živcima. konjski su, e... 
da pojednostavnim: para nemam, svemoguća nisam. eto tako moj narode, da te nema tribalo bit izmislit, e...

Nema komentara:

Šufit