četvrtak, 20. kolovoza 2015.

******

Ovo sam ljeto malo promatrala ljude. Građani Hrvatske su kao i dobar dio EU između znanja i neznanja izabrali neznanje, između plivanja i ležanja izabrali ležanje, između skromnosti i preseravanja bez pokrića, preseravanje. Obrazovanje je u našoj zemlji ipak na sramotno zadnjem mjestu u nekom sustavu vrijednosti. Kad pogledate malo bolje, u divljim zemljama djevojčice riskiraju živote pred raznim talibanskim i inim terorističkim skupinama koje im brane obrazovanje i idu u školu jer znaju da je obrazovanje važno. U Americi mnogi odustanu od škole i ipak u nekakvom biznisu i uspiju, ali čitavo mnoštvo ljudi radi i po 2 posla da bi svojoj djeci omogućili školovanje. Postoje prestižna sveučilišta i ona donose ekstra kvalitetno obrazovanje koje ima i cijenu. Zašto je nešto što zapravo i jeste jako vrijedno u Hrvatskoj bezvrijedno? Građanima Hrvatske sve je važnije od školovanja, časnim iznimkama se klanjam. Tako su svugdje, odlazak na selo je uvijek prioritetniji nego odlazak na bilo koje mjesto gdje se uči, a čak se i iz škole izostaje zbog odlazaka na selo. Obilaze se sve svete pričesti i krizme, vjenčanja i sprovodi, seoske olimpijade, derneci i proslave svega i svačega, a ne uči se. Naravno, na svim tim zgodama se i ždere, obžderava. Ta zato se i ide tu. Njemačka nema taj luksuz da bude zemlja od žederačine do žderačine, školsku godinu produljili, a mislim da i kreću prije nas. Srbija je lani sigurno krenula s nastavom prije nas, odmah na početku rujna. Hrvatska čeka. Mare koja je postala Ingrid je svima pokazala kako se može i bez znanja engleskog jezika, svi oni veliki Hrvati koji bi u ime hrvatstva i ubijali naravno da ni svoj jezik još nisu naučili, a kamoli tuđi. Svima im je u upotrebi srpski futur biti će, ali Srbina bi ubili. Bit će da nedostaje obrazovanja u krvoličnim mozgovima, zato i jesu takvi. Ne kažem sad da svi moraju biti doktori znanosti, ali veličanje Hitlera, a istovremeno izbjegavanje minimalnog školovanja i provođenje vremena od derneka do derneka ne bi trebalo biti nešto ni fino ni lijepo ni pametno. Naravno,imamo i skupinu koja uz neučenje ljeta provodi i ležeći. Plivanje, hodanje, kakva izložbica, koncertić, sve je to fuj, ležati se mora. I tako, iz dana u dan leže i gledaju u strop. Nedoraslom umu je to lakše od čitanja, aktivacije moždanih, razmišljanja, stvaranja, kreativnosti. Siromašan izričaj, sveden na pet samoglasnika, a, e, i, o, u, ležanje i buljenje u štrop. Bravo, bolje ne može. Ustvari može, navij cajke za bolje raspoloženje i plitkost će postat beskrajna. Glavno da je preseravanje bez pokrića glavno. Piju se skupe kave po štekatima, šeta se u najskupljim tenisicama, laje na najskupljim mobitelima i voze auta u neskladu s primanjima, često i bez vozačke. Porezna bi trebala početi pitati odakle nekome nešto, pa bi ovo veliko hrvatstvo koje nema ništa s domoljubljem završilo. To bi lagano preokrenilo utakmicu u korist poštenog rada i obrazovanja. Krkani bi otkrkali...

Nema komentara:

Šufit