petak, 17. srpnja 2015.

alo inženjeru, ti vridiš puno

englezi su se volili oslovljavat sa lorde i sličnim titulama.
pratim sad malo ove tečajeve na courseri. amerikanci rade zajedno svaki dan, snime neki razgovor na zadanu temu za tečaj i svake dvi sekunde jedan drugome doktore, doktore...
{a kad se sitim mog razreda, jedan drugome vole i konju... }
simpa mi je ovo tituliranje od američana. sad ću onima koji su sa mnom studirali i priko druge strane ulice vikat inženjeru... ono, ka u doba staroga splita. oli duju iz velog mista nisu stalno zvali inženjeru, a on je studira 10 godin... inženjerima vičem inženjeru, a kako drugačije, ljudi studirali, završili u roku, tihi i mirni, nema ih čut, njanci im susid ne zna šta su... a kroz to vrime oni šta vidili fakulteta nisu sebi dodaju titule. da blesavi amerikanci, je, nije baš, kako blesavi, lipo jedan drugome doktore i poštuju se najprije sami, pa ih onda poštuju i drugi.
mi smo pustili da se struka degradira. svaki opanak viče da zna više od inženjera, eto ti lažnjaka i u hepa i po školama. da ne govorim kako su visoku cijenu rada izvukli odvjetnici putem komore, a ja u svom životu nisam čula da je netko s pravnog otiša na fesb, obrat je pak vrlo čest.
toliko o teškoći i lakoći.
drage kolege, čim vas trefim na ulici tituliram, nego šta! smile emoticon

Nema komentara:

Šufit