četvrtak, 4. lipnja 2015.

******

Produžne nastave koja je ove godine propisana će biti, ali nastavnica tu neće biti, neka bude tko hoće, ona neće raditi neplaćene sate. Kako ovo znam? Rekla su mi dica, kako znate ja dicu učim svaki dan, eto kako.
A šta je u tvojoj školi? - pitam ja našu honorarnu suradnicu kojoj je prvi posao državna škola. Zasad je određena produžna, maturanti pohađaju, nitko nije rekao da neće raditi.
Morala sam nju pitati jer mi je draga majka, nekad zaposlena u državnoj školi, jedina moja rodbinska veza u mom poduzeću fala Bogu išla u mirovinu (kod nas radi honorarno), pa sad pitam mlađe. Zanimljivo je i to da u privatnom sektoru nisu svi rodbina kao u državnom.
Ja sam dijete profesora koji je radni vijek odradio kao profesor. U školi. Ne u diplomaciji nego u školi. Namjerno sam ovo napisala da ne mislite da ja mrzim profesore ili imam nešto protiv njih.
Naravno, s obzirom da sam ja zaposlenik prebogatog privatnog sektora (haha) ne mogu razumit teškoću situacije i potrebe za štrajkom, ali da nešto organizacijski ne štima, ne štima.
Dakle, ako problema ima, a dopustit cu da ih ima, nuzan je dijalog Ministarstva i Vlade s prosvjetarima.
Ja kao osoba koja u privatnom sektoru uci dicu i svaki dan brisem njihove suze i slusam kukanje kad mi pricaju kako je u skoli, imam i drugi kut gledanja i podsjetit ću na neke činjenice.
1) Pravo na obrazovanje je pravo dice i borba za tuđa prava se ne bi trebala voditi na način da će se išta lomiti preko njihovih leđa
2) Ovo bi moglo dovesti do usijanja, pa čak i kaosa. Kome sad treba kaos? Jadnoj maloj zemlji koja grca u 1001 problemu?
3) Mislite li zaustaviti ljude na putu upisa na fakultet?
Pitam, imam pravo na to. Da imam jer dajem u proračun RH. Ja i ostali mali poduzetnici. Financiramo cirkus, pa imamo pravo i pitati.

Nema komentara:

Šufit