nedjelja, 20. srpnja 2014.

nema mog glasa ivi josipoviću, jok

izgleda da o mojoj plaći, mom kondutu koji se vridno redi na način da samo kažem ćiribu-ćiriba, još par dana rada i bit ću gotova, mojoj prirodnoj prečupavoj kosi, izvrsnim kilima s obzirom na godine i nevjerničkom vjerskom uvjerenju te političkom stavu koji je kontra klanja i sranja, a za čovika i beštije još samo ja razmišljam i o tome raspravljam. izvrsno, hrvatska je na dobrom putu. još koja godinica i sličit će na državicu. ivi josipoviću više neću dati glas jer mu nije bilo ni traga ni glasa kada je raspamećena svjetina vikala i pisala da mi treba dati metak u čelo zato što sam si okasnila sama sebi pustit plaću. napominjem da ja od države dobivam točno 0 kuna i 0 lipa, a državi stalno dajem. za bilo kakvo kašnjenje uplaćujem kamate i to lihvarske i što koga briga za mene?! nisam nikome došla otet njegovo, pomoglo mi je svega nekoliko korektnih dobavljača počekom i to je to. radimo, nećemo propast,dapače, čak bilježimo i 10% rast. sve je pod kontrolom i sve će se riješiti. neka pati koga smeta. sve sam stvorila isključivo radom i — osjećam se ponosno.


Nema komentara:

Šufit