ponedjeljak, 16. siječnja 2012.

ZA

e...
nisan odgojena da ikoga mrzin. dapače, moji su me uvik učili toleranciji. ne sramin se svoje hrvatske nacionalnosti, ali nikad, baš nikad mi nije palo napamet pljuvati po tuđoj. ako svoje volin, ne moran tuđe mrzit. baš tako jeman raznoraznih kumpanji, svih mogućih vjera i rasa.

zato šta san uvik pokušavala bit tolerantna prema svačijoj nacionalnosti i kulturi, u jedinoj mi domovini san pljuvana, gažena i maltretirana zadnjih 20 godina. fala svin dobrin ljudima drugih nacionalnosti koji su mi pomagali kad su me ljudi vlastite nacionalnosti pljunili. fala i normalnim hrvatima. ježin se rvatina. onemogućavalo me se u mome ustavnom pravu na rad, pritilo mi se ubojstvom, maltetiralo me se od državnih institucija, policijoti su me vižitavali i suboton navečer i pred same blagdane, uskraćivala mi se liječnička pomoć itd. uvik san bila nekome nešto kriva, a ni sami nisu znali kome i kad san nešto učinila. u zemlji u kojoj se većina ljudi deklarira ka katolici, mržnja je nešto sasvim uobičajeno. skužajte, oprostite, ja ne mogu mrzit. neka zato nisam uzorita hrvatica, ali mrzit neću. neću, pa eto, neka me dođu uapsit. možda sad ipak bude bolje kad se vlast prominila, nadan se da oče.

nisan odgojena u neznanju i nečitanju. odmalena čitan i učin. učenja nikad dosta. e ali... nevjerojatno je koliko se ovih dvadeset godina pljuvalo po znanju. crpila san snagu iz prirode i mora da ne poludin zaradi svega šta mi se u ovoj zemlji priređivalo samo zato ča san finila skule.

nisan tila poč ča iz hrvatske ka drugi. smatrala san da je ovo moja zemlja, da je tu moj dom, da ovoj zemlji pripada moje znanje, moj rad, moja sposobnost. mučila sam se kako sam znala i umila, radila petkom i svecom, subotom i nediljom za platit račune i ne dugovat nikome. nevjerojatno je koliko je ova zemlja u dvadeset godina veličala lupeže. svi su im se klanjali, vlast, mediji, crkva, pučanstvo oliti narod. pošten čovik je bija za rugat se, predmet sprdačine, pa čak i fizičkog maltretiranja.

želin slobodnu i ljupku, kulturnu i obrazovanu hrvatsku. nadasve tolerantnu. hrvatsku u kojoj nitko zaradi različitosti neće bit maltretiran. želin zemlju dobrog standarda i zaposlenih judi. želin prosperitet. želin da znanje, moral i rad ne budu sramota, vengo vrednota. želin poštovanje za svakoga čovika. zato ću u nedilju zaokružit ZA. ZA jerbo san kontra nazadovanja. za to višje nimamo vrimena.

Nema komentara:

Šufit