utorak, 14. rujna 2010.

i kad misliš da je kraj, nije kraj...

e...
i kad misliš da je kraj, nije kraj...
znate kome je pauk diga tonobil, a? ne znate, a? a fala bogu meni, kome će drugome, e... neće valjda dizat one ča su ispod znaka zabrane (recimo svaki božji dan na mažuranićevo) oli one ča parkiraju u raskrižju (recimo svaki božji dan istarska i riječka, a i sva druga raskrižja) oli ča se nasade na ulazima u dvorišta (obavezno tolstojeva). danas kraj skule manuš ex zlata šegvić lipo ga je pokupija meni i ništa nisan mogla. bit će san nekoga zagradila, tako misli oni ča radi na pauka.  kad sam stala mista je bilo, šta ja mogu šta se slika parkiranih tonobili poslin prominila jerbo su stigli novi.  priko 300 kuna daj, a drugo ionako nije opče bitno.
bila san po njega na noge na pujanke, platila i ne znan višje ča reč. kličen od sriće i zadovoljstva. presretna san... ko ne bi bija, a?
tako još nisan stigla radit na sanaciji štete, ali riješit ću i to...
najveće moguće fala dariji i ivici bošnjak ča su mući pozapodnevnu infuziju dali u kućnoj vižiti (posjeti)...

Nema komentara:

Šufit